Votka

(tekst objavljen u Progressive magazinu br. 104, januar 2013.)

 

Votka ili vodka je žestoko alkoholno piće, najčešće bezbojno, nastalo destilacijom žitarica ili krompira. Naziv potiče od slovenske reči ‘voda’, kao deminutiv u ruskom jeziku.
Osim zanemarljive količine aditiva ukusa, votka se uglavnom sastoji samo od alkohola (etanola) i vode. Količina alkohola se kreće u opsegu od 35% do 70%. Klasična ruska votka ima 40% alkohola. To se pripisuje ruskim standardima koje je 1894. godine uveo Aleksandar III i to nakon istraživanja Dmitrija Mendeljejeva. Sudeći po nalazima Muzeja votke u Sankt Peterburgu, Mendeljejev je došao do saznanja da je savršen postotak 38%, ali pošto su se u to doba alkoholna pića oporezivala po postotku alkohola u njima, radi lakšeg proračuna određen je standardni iznos od 40%. Kada je procenat alkohola manji od navedenog, ukus votke može biti ‘vodenast’, a veći procenti alkohola daju ‘žešću’ votku.
Iako se votka uglavnom pije ‘čista’, bez dodatnih sastojaka i pića, u južnoj Evropi i u skandinavskim zemljama votka svoju popularnost duguje rastućoj upotrebi u raznim koktelima kao što su Krvava Meri, Martini i drugi.

Van Evrope tek nakon 1950-tih
Poreklo votke još nije do kraja razjašnjeno, ali se pretpostavlja da votka potiče sa prostora koji obuhvataju današnju Poljsku, Ukrajinu, zapadnu Rusiju i Belorusiju. Prvi pisani nalaz u Poljskoj datira iz 1405. godine, iz sudskog registra Sandomirca. U Rusiji, prvi zvanični pisani spomen votke u njenom savremenom značenju je dekret kraljice Katarine I iz 8. juna 1751, koji je regulisao vlasništvo nad destilerijama votke. Votka je danas jedno od najpopularnijih pića na svetu. Retko se pila van Evrope do 1950-ih, ali njena se popularnost proširila u Novi svet preko posleratne Francuske (Pablo Pikaso je jednom okarakterisao posleratnu Francusku kao trojku ‘Brižit Bardo, moderni džez, poljska votka’). Do 1975. prodaja votke u Sjedinjenim Američkim Državama nadmašila je prodaju burbon viskija, koji je dotad bio najpopularnije žestoko piće. U drugoj polovini 20. veka, votka je svoju popularnost dugovala svojstvu da ostavlja onog ko je pio ‘bez zadaha’, odnosno, kao što je jedna reklama tvrdila, ‘nemoguće je detektovati miris alkohola u dahu’.

Od čega se sve pravi
Votka može nastati destilacijom bilo koje biljke bogate skrobom/šećerom. Danas se većinom pravi od žitarica, poput kukuruza, raži i pšenice. Takva votka smatra se mnogo boljom od votke načinjene od drugih žitarica. Neke vrste votke prave se od paradajza, melase, soje, grožđa i ponekad čak od nusproizvoda rafinisanog ulja ili obrade drvene mase. U nekim zemljama centralne Evrope, poput Poljske, votka se može praviti i tako što se fermentira rastvor kristalnog šećera i nekih soli radi fermentacije a zatim destiluje nekoliko sedmica kasnije. Danas se votka proizvodi širom sveta.

Aromatične votke
Pored toga što se razne vrste votke mogu kategorisati po sadržaju alkohola, one se takođe mogu podeliti u dve glavne grupe: čiste votke i aromatične votke. U ove druge spadaju tzv. gorke votke poput ruske Jubilejnaje i Pertsovke.
Većina vrsta votke je bez dodatnih ukusa, ali u zemljama koje su značajni proizvođači votke možemo pronaći širok izbor aromatičnih votki, obično po domaćim receptima, i to radi poboljšanja ukusa votke ili zbog medicinskih svojstava. Začini uključuju crvenu papriku, đumbir, razne voćne dodatke, vanilu, čokoladu (bez zaslađivača) i cimet. Ukrajinci proizvode komercijalnu votku po imenu Trava svetog Jovana. Poljaci i Belorusi dodaju listove lokalne trave za bizone da bi proizveli Zubrovku, žućkastu votku blago slatkog ukusa. U Ukrajini i Rusiji je takođe veoma popularna votka začinjena medom i paprikom (Pertsovka, ruska, i Z pertsem, ukrajinska). Čuvena poljska votka začinjena medom zove se Krupnik.

Začinjena voćem, korenjem ili cvetovima
Tradicija aromatizovanja votke je takođe rasprostranjena u nordijskim zemljama, gde je votka, pomešana sa raznim travama, voćem i začinima, uobičajeno žestoko piće za sve vrste tradicionalnih sezonskih proslava, naročito sredinom leta. Samo u Švedskoj postoji četrdesetak vrsta votke začinjene raznim travama. U Poljskoj postoji posebna kategorija pića zvana ‘nalevka’ koja se sastoji od alkoholnih pića baziranih na votki i začinjenih voćem, korenjem, cvetovima ili ekstraktima trave, koji su obično domaće proizvodnje ili se prave u manjim, lokalnim, destilerijama. Količina alkohola u ovim pićima se kreće od 15% do 75%.
Poljaci prave i izuzetno čistu (95%) votku, gotovo čist alkohol, koji se koristi u razne svrhe. Tehnički, pošto je ovo vrsta votke, ona se prodaje u prodavnicama pića, a ne u apotekama. Slično, na nemačkom tržištu se obično može naći nemački, mađarski, poljski ili ukrajinski tip votke sa procentom od 90 do 95% alkohola.

Rubin, Kruševac