Bogdan Rodić, Univerexport

BOGDAN RODIĆ, VLASNIK UNIVEREXPORTA I PREDSEDNIK CBA SCG

(tekst objavljen u Progressive magazinu br.9, februar 2005.)

UDRUŽENI SMO JAČI

Bogdan Rodić, vlasnik Univerexporta i predsednik CBA SCG kaže: “Dolazak stranih lanaca u Srbiju poremetiće poslovanje domaćim trgovinama, a udruživanje u CBA je jedan od načina opstanka na domaćem tržištu”.

Posle 15 godina postojanja, trgovačka firma Univerexport ima u svom sastavu dve veleprodaje u Novom Sadu i Inđiji i 23 supermarketa u Vojvodini, a zapošljava preko 800 radnika. Bogdan Rodić, vlasnik Univerexporta, mišljenja je da je i ranije trebalo da krene sa maloprodajom, jer je to moglo da smanji interesovanje stranih trgovačkih lanaca da u ovom obimu dolaze u Srbiju. Danas Bogdan Rodić kao jedan od načina za opstanak domaćih trgovaca na srpskom tržištu vidi udruživanje u CBA SCG, čiji je on predsednik.

Univerexport je danas među najvećim trgovačkim firmama u Vojvodini?
Univerexport je ove godine ušao u petnaestu godinu svog postojanja. Po povratku iz Moskve 1990. godine, gde sam skoro deset godina radio kao predstavnik Agrovojvodine i jedne austrijske firme, zajedno sa suprugom i ćerkom osnovao sam ovu firmu. Nekih posebnih ambicija za osnivanje ovakve firme tada nisam imao. Međutim, došli smo u jedan okvir iz kojeg nismo mogli da izađemo, a orjentisati se na jedan niži nivo i manji obim bilo je teško, jer su nas poslovi terali stalno napred. Univerexport je osnovan kao veleprodaja i odmah po osnivanju uvideli smo da moramo da imamo i sopstvenu maloprodaju. Tako smo krenuli sa otvaranjem svojih trgovinskih radnji, a zbog teških vremena, počeli smo da se bavimo uvozom i izvozom. Kako je dinar tada bio nestabilan, shvatili smo da sve što smo zaradili za deset godina, možemo za dan da upropastimo i zato smo se orijentisali na trgovinu, pre svega prehranu, smatrajući da će u prehrani verovatno biti najmanjih oscilacija i bio sam u pravu.

Koliko radnji danas ima Univerexport?
Danas imamo dve veleprodaje u Novom Sadu i Inđiji i 23 radnje ili supermarketa. Mislim da smo mnogo grešili što se ranije nismo orijentisali na supermarkete. Konkretno na lokaciji supermarketa ‘021’, četiri godine smo imali naše zemljište, ali zbog nerešenih problema sa lokalnom samoupravom, koja više pažnje paklanja dolasku inostranih lanaca nego domaćim trgovcima, ovaj supermarket danas ulazi tek u treću, umesto u petu ili šestu, godinu postojanja. Da smo sa tim procesom krenuli ranije, verovatno bismo sprečili ili možda otupeli oštricu konkurencije, imali bismo sigurno više supermarketa, nego što ih je danas, a možda bismo oslabili i interes stranih lanca za dolazak u ovom obimu u Srbiju. Pored ovog supermarketa ‘021’ od 3.000 kvadrata, u Novom Sadu imamo i supermarket Alba, na oko 2.800 kvadrata. Alba je na višem tehnološko-tehničkom nivou i ima veći asortiman. Tu je i ribarnica, pekara. U Subotici je supermarket ‘024’ na 4.000 kvadrata. U Novom Sadu imamo na 6.500 kvadrata magacinski prostor, gde je veleprodaja, odakle se snabdevaju svi marketi. Ostali supermarketi su manji. Pre tri-četiri meseca smo otvorili supermarket u Vršcu, u saradnji sa Hemofarmom, moderan, na oko 2.800 kvadrata sa magacinskim prostorom, a sam prodajni prostor je na 1.600 kvadrata.

Kako se borite sa konkurencijom?
Uvideli smo da, samo kada samostalno zatvorimo krug maloprodaje i veleprodaje uz minimalne marže, možemo da ponudimo ovdašnjoj populaciji relativno niske cene prehrambenih proizvoda i time na izvestan način pomognemo da mala kupovna moć stanovništva bude ublažena cenama koje su kod nas opterećene niskim maržama. Znamo da je Novi Sad specifična sredina, i kada je u pitanju trgovina ovom robom najveća je konkurencija. U Beogradu ne postoji tolika konkurencija, iako Beograd ima dva miliona stanovnika, koliko ima i čitava Vojvodina. Ovde imamo koncentraciju trgovina, tu su moji rođaci Rodići, sa lancem supermarketa, koji danas imaju najveći hipermarket na Balkanu. Zatim, tu je Maxi, C Market, Si market, još nekoliko lokalnih firmi. Za 300.000 stanovnika, koliko ih ima u Novom Sadu, to je mnogo i normalno je da oni koji imaju niže cene opstaju. Kupci idu tamo gde je usluga na određenom nivou, gde su cene niže, gde je kvalitet proizvoda na visokom nivou i takav trgovac dobija poverenje kupaca.

Kakav odnos imate sa dobavljačima?
Kod dobavljača imamo izuzetno dobar rejting, sve obaveze u potpunosti izmirujemo. Do pre godinu dana, sve obaveze iz prethodne godine završavali smo zaključno sa 31. decembrom. Uživamo dobar rejting i nije nam problem da izvršavamo obaveze i da se dogovaramo sa dobavljačima. Izuzetno vodimo računa da zastupljenost domaćih proizvođača i dobavljača bude na visokom nivou. U ponudi imamo od 12.000 do 15.000 artikala, a od toga je oko 80 do 85 odsto robe iz domaće proizvodnje. Međutim za probirljive kupce koji traže kvalitetniju uvoznu robu, bolja pakovanja i dizajn, mi smo i ranije takve proizvode direktno uvozili, a danas koristimo usluge specijalizovanih kuća koje se bave uvozom, nabavljamo robu od njih, i sa malim maržama nudimo potrošačima.

Da li će u trgovini biti više reda nakon uvođenja PDV-a?
Sigurno hoće. I pre tri, četiri godine sam govorio da ću zaposliti radnike sa kvantaške pijace, samo da ukinemo crno tržište, i da treba da se svi ujedinimo. Mnogo para je odlazilo van redovnih tokova. Pojedini su znali samo da naprave ulaz kupovinom naše robe, a da sve ostalo nabave na pijaci. Očekujem da će PDV da napravi revoluciju ovde, kao i u ostatku Evrope. Mislim da deficita u budžetu neće ni biti i ne vidim negativne posledice uvođenja PDV-a. Do sada smo dobavljačima plaćali samo proizvođačku cenu, a sada ćemo morati da je plaćamo sa PDV-om. Ali oni koji su to radili do sada, kao mi, navikli su se, jer smo i do sada svaki proizvod plaćali sa porezom. Istina, biće u početku problema, naročito sada, jer je u januaru i februaru mrtva sezona, a dospevaju obaveze, a s druge strane mala je vrednost potrošačkih korpi i kupovna moć stanovništva. Tako će biti dok u Vojvodini ne počnu poljoprivredni radovi, a onda će krenuti rast prometa u našim supermarketima.

Da li planirate širenje maloprodajne mreže?
U početku smo se širili dosta stihijski i neorganizovano, ali smo u kasnijim periodima počeli da pravimo selekciju. Zato nerentabilne radnje zatvaramo i otvaramo nove na mestima gde smo procenili da će biti uspešne. Planiramo otvaranje tri nova supermarketa ove godine. Jedan će sigurno biti u Beogradu i po jedan u Zrenjaninu i Subotici.

Šta se menja sa dolaskom stranih lanaca i otvaranjem Metroa?
Odmah da vam kažem da će nama to poremetiti poslovanje. Inostrani lanci koriste neke mogućnosti koje mi nemamo na domaćem tržištu. Oni su u mogućnosti da jeftinije dolaze do kapitala, da kupuju robu ranije, za razliku od nas.

Da li je CBA, čiji ste Vi predsednik, način da se mali trgovci odupru dolasku stranih lanaca?
To je jedan od načina, ali ne mislim da je i jedini. Postoje i druge mogućnosti. Ali bih malim trgovcima poručio da se čvrsto povežu sa CBA, da se zajednički dogovaraju, da izađu sa što nižim maržama, niskim cenama, da se trude da zajedno sa CBA prevaziđu poteškoće sa plaćanjima, da sve rade legalno i mislim da će osetiti plodove takvog načina poslovanja. Trgovinske radnje ranijih godina rasle su kao pečurke. Sada će ostati samo probrani, veliki, koji su naučili pošteno da rade i izvršavaju svoje obaveze. Očekujemo da će se na teritoriji koju pokriva Univerexport zatvoriti oko 300 radnji. Najmanje tri do četiri stotine radnika će ostati bez posla, što je više od 1.000 ljudi.

Kako je došlo do formiranja CBA u Srbiji?
Skoro tri godine postojala je ideja da se u Srbiji i Crnoj Gori formira lanac CBA. Tu ideju su doneli Mađari, gde je taj lanac i formiran, sa prevashodnim ciljem da se udruženi, lakše i bolje, odupru stranim lancima koji dolaze, kao što su Cora, Tesco, Metro i drugi. U početku je želja Mađara bila da se to odigra samo u ovom delu Vojvodine, verovatno imajući u vidu nacionalnu strukturu tog područja. Međutim, mi smo to proširili na celu zemlju i prošle godine u septembru došli do zaključka da treba da se organizujemo u okviru CBA. Pored 14 osnivača imamo i kategoriju prodajnih regionalnih centara, pridruženih članova, tako da očekujemo veliki promet, koji će prelaziti 300 miliona evra godišnje. Vodeću ulogu u tome je imao Univerexport, jer su mađarske procene bile da smo, od svih vojvođanskih firmi, kao što su Trgopromet, Topola Univerzal, Žitopromet Senta, najkvalitetniji i opredelili su se da osnivanje CBA bude u Univerexportu. Mi smo tu politiku sproveli do kraja. Među osnivačima su bili Trgopromet iz Subotice, Idea iz Beograda, Wissol Čačak, Impeks-Promet Niš, Jukomerc Kruševac i Kvin iz Kragujevca. Međutim, Idea iz Beogarada je isključena, jer ne želimo da kroz CBA uđe još neka strana konkurencija, da uđe trgovinski lanac iz Hrvatske. Osim osnivača, regionalni centri su Vir Loznica, Rekić Novi Pazar, Gomex Zrenjanin, Coka Smederevska Palanka, Džavić Bogatić, Figrad Vrbas.

Koji je osnovni zadatak CBA u Srbiji?
Ovako povezanima nije nam prevashodni interes da objedinjeni, i sa velikim nabavkama idemo kod proizvođača i tražimo bolje uslove. Jedan od zadataka nam je i to, ali znamo da proizvodnju možemo da pritiskamo samo do određene granice, jer i proizvodnja ima gornju granicu dokle može da se pritiska, i dokle proizvodač može da ide sa svojim uslovima za trgovine. Naš je zadatak da ovako udruženi uđemo u kategoriju najvećih kupaca koji imaju zdravu orijentaciju da u svojim prodavnicama drže 85 odsto domaće robe, što niko od ovih lanaca koji ulaze nije u situaciji da garantuje. Mi te uslove ispunjavamo i mislim da nemamo nikakvih primedbi proizvođača kada je to u pitanju. Dalje, dobavljačima sa kojima sklopimo ugovor dajemo čvrste garancije da ćemo ispuniti naše obaveze i platiti robu na vreme, što je u današnjim uslovima vrlo značajno i afirmativno za samog proizvođača, naročito nakon uvođenja PDV-a. Treće, naša želja je da, sem povezivanja, uključimo i manje veleprodaje i samostalne trgovinske radnje kroz formu pridruženog članstva, s tim što ćemo eventualne bonitete koje dobijemo od proizvođača prenositi i na STR-ove, pridružene članove… Poznato je da će fiskalizacijom i uvođenjem PDV-a početi proces nestajanja sive ekonomije i verujem da će se ona svesti u podnošljive okvire i mnogi će zatvarati radnje, jer neće moći da izdrže konkurenciju. Ali, ako dobiju ovakve uslove od nas, onda će i te radnje, uz manje marže moći da opstanu. Time želimo da od običnog, malog povremenog kupca, koji je u dosadašnjem radu išao od jedne veletrgovine do druge, zaduživao se, i kada dođe vreme plaćanja izbegavao svoje obaveze, stvorimo lojalnog kupca, koji će moći da gradi perspektivu svog razvoja na novim kvalitetima i izmenjenim društveno-političkim uslovima. Mislim da je to najveći zadatak koji stoji pred CBA da u svoj okvir primi što veći broj STR-ova.

Da li će CBA u Srbiji imati neka centralna skladišta odakle će se roba distribuirati manjim radnjama?
To je stvar dogovora. Poučeni dosadašnjim iskustvom nastavićemo da sklapamo ugovore, kao CBA, a naši članovi će u zavisnosti od svoje politike poslovanja ili tu robu dobijati ili ići po nju. Prema tome, mi na nivou CBA nećemo imati centralni magacin, odakle bi, na primer, slali robu Impeks-Promet-u u Niš, nego će ta firma otići u Bambi, uzeti potrebnu robu, doneti je u magacin i vršiti dalju distribuciju, jer je Impeks-Promet Niš, jedan regionalni centar. Univerexport je regionalni centar za ovaj deo Srbije i on će uzimati robu prema svom programu, ali se grupno zadužujemo i dajemo adekvatne garancije. Istina još uvek imamo početne probleme, jer nam je tek prva godina. Ali imamo tri meseca izuzetnog rada, istina sa jednim manjim brojem proizvođača i dobavljača. Na osnovu iskustva na primer sa Swisslion Takovo mislim da smo osposobljeni da odgovorimo jednom od najvažnijih ciljeva, a to je da imamo robu domaćeg proizvođača, dobro pozicionoranog u svim našim radnjama, koje su brendirane kao CBA, da u potpunosti izvršavamo obaveze, ne kasnimo ni jedan dan. Verovatno se srećemo sa drugim problemima, ali je sasvim jasno da ćemo ove godine imati sklopljenje ugovore sa oko 40 velikih dobavljača. Nećemo moći da ugovorimo poslove i sa svim malim dobavljačima, jer nećemo biti u mogućnosti da dajemo garancije, koje bi i njih u potpunosti zadovoljile, a to je plaćanje robe na vreme.

Koliko novih članova očekujete u ovoj godini?
Najmanje od 50 do 100 novih članova. Za sada imamo malo veće veletrgovine koje u svom sastavu imaju i maloprodaju, ali očekujemo da će ove godine biti i više samostalnih radnji. To mogu da vam pokažem na jednom primeru. Ako do sada trgovac na Jaffi nije imao ništa, i ako bi mu mi sutra ponudili jedan ili dva odsto na fabričku cenu, onda je to njegov interes. Očekujemo da ćemo sa CBA sprečiti nezaposlenost. Naime, veliki lanci na izvestan način zapošljavaju radnike, ali se u isto vreme zbog dolaska stranih lanaca mnogo više radnika otpusti iz STR sektora, nego što se zaposli. Međutim i pored toga naše lokalne strukture više pažnje poklanjaju dolasku inostranih lanaca nego domaćim trgovcima. U poređenju sa strancima mi znamo da napravimo supermarkete, imamo iskustva, ali nedovoljno edukujemo naše kadrove. Međutim, nemamo tu kulturu kako da složimo i prezentujemo robu, kako da ona bude ponuđena kupcima. Zato ćemo dovesti stručnjake iz Italije koji će nam pomoći da prevaziđemo i te probleme. Za početak će to biti samo za Univerexport, a zatim i na nivou CBA.

Kakva je saradnja sa CBA iz drugih zemalja?
Jedna od prednosti CBA sistema je u tome što ćemo brže i lakše uspostaviti saradnju sa bivšim jugoslovenskim republikama preko udruženja CBA iz Hrvatske, Bosne, Slovenije, pa i sa ostalim delovima privrede koje sistem CBA kao lanac pokriva. Mogu da kažem da je u deset zemalja CBA sistem već razvijen – Mađarska, Rumunija, Bugarska, Italija, Austrija, Hrvatska, BiH, Srbija, Poljska, Slovačka i Letonija. Konkretan primer saradnje je zajednički nastup CBA Slovenije, Hrvatske, Bosne i Srbije i Crne Gore u Celexu iz Banja Luke, gde smo ugovorili isporuku robe u ukupnoj vrednosti od 2,5 miliona evra. Celex će u papirnoj konfekciji proizvoditi i robnu marku za Srbiju i Crnu Goru. On već proizvodi za hrvatski CBA.

Da li ćete brendirati još neke proizvode?
Imamo jednu marketinšku ekipu koja radi na nivou CBA i odabira proizvode koji će biti trgovinska robna marka našeg lanca i mislim da ćemo u ovoj godini pod nazivom CBA brendirati između 100 i 150 proizvoda. Tamo gde se opredelimo za brendiranje, a uslovi proizvođača ne postoje ili ne zadovoljavaju kriterijume za formiranje robne marke, mi smo spremni da, u skladu sa svojim mogućnostima, tom proizvođaču i pomognemo. I tu je naša daleko veća povezanost, nego što je povezanost stranih lanaca.

Da li će same trgovine nositi oznaku CBA?
Naravno, proces brendiranja objekata, koji su u sastavu CBA, već je započet.

Tatjana Ostojić