Stanka Čurović, Mercator

(tekst objavljen u Progressive magazinu br. 90, novembar 2011.)

 

Stanka Čurović, član uprave Grupe Mercator

 

BEZ ZAUSTAVLJANJA

 

“Naš cilj je da na tržištu Srbije i Hrvatske  imamo stabilnu drugu poziciju. U Crnoj Gori smo, nakon akvizicije Pantomarketa i Plus commerca postali prvi trgovac, sa 17 odsto tržišnog učešća. U Bosni ćemo, nakon odobrenja koncentracije od strane Konkurencijskog veća za preuzimanje DP marketa, učvrstiti svoju tržišnu poziciju na između osam i devet odsto.”

 

Kompanija Mercator postoji duže od 60 godina. Najveći rast je doživela krajem devedesetih, kada je urađena koncentracija društvene trgovine u Sloveniji, postavljen koncept i trasiran put. Mercator je van granica Slovenije izašao pre 11 godina, a sada prihodi van granica matičnog tržišta čine nešto ispod 50 odsto ukupnih prihoda i predviđa se da će do 2015. godine to biti 60 odsto na tržištima jugoistočne Evrope. U toku prošle godine, Grupa Mercator je imala prihod od 2,7 milijardi evra. Posluje u sedam zemalja: Slovenija, Hrvatska, BiH, Srbija, Crna Gora, Albanija i Bugarska. Pre početka širenja, 1999. godine, u Mercatoru je radilo oko 8.000 ljudi, dok ova kompanija danas zapošljava više od 23.600 saradnika. Tržište Srbije je prošle godine bilo zaslužno za nešto manje od 18 odsto prihoda grupe. O najnovijim akvizicijama, aktuelnim događanjima i planovima razgovarali smo sa mr Stankom Čurović, članom Uprave Grupe Mercator, odgovornom za područje jugoistočne Evrope.

Od prethodnog razgovora sa Progressive magazinom prošlo je skoro pet godina. Šta je najznačajnije što su Mercator-S i cela Mercator grupa za to vreme postigli?
Pre pet godina, kada je tim koji vodim preuzeo Mercator, u Srbiji su bila otvorena samo tri objekta: Mercator Centar u Beogradu, Čačku i supermarket u Zemunu. Tokom svih ovih godina prihodi su udesetostručeni. Uspeli smo da napravimo iskorak u odnosu na svoju poziciju u grupi i dobili smo poverenje da vodimo regiju. To je zaista veliko priznanje celom timu i pokazatelj da je u pitanju jedan evropski biznis, gde se ceni to koliko si brz, koliko znaš, koliko si posvećen, lojalan i koliko možeš da doprineseš opštoj stvari. Mi smo za ovih pet godina dobili mnogo novih kolega, kao i priliku da učestvujemo u brojnim sjajnim projektima. Mercator je ogromna riznica znanja, gde su dostupni svi moderni alati koji se primenjuju u maloprodaji. Učimo uz najbolje i pokušavamo da neke manire srpskog biznisa nadogradimo na pravi način, u smislu izgradnje ličnih kompetencija, sagledavanja šta je svakom od nas potrebno da bi bio uspešniji i bolji i doprineo sinergiji timskog rada. Postali smo uspešniji u komunikaciji, otvoreniji u osluškivanju okoline, a sa druge strane zadržali smo ono što nas krasi – brzinu, fleksibilnost i sposobnost prilagođavanja tržišnim promenama. Međukulturna razmena koja postoji je odlična stvar za grupu.

Gde je Mercator Srbija sada u poređenju sa periodom od pre pet godina, kada je u pitanju tržišno učešće?
Mercator je imao nešto manje od jedan odsto tržišta, a nakon preuzimanja Rodića je dobio oko pet odsto tržišnog učešća. Mi sada, prema određenim istraživanjima koja su nam dostupna, imamo devet odsto tržišnog učešća u Srbiji. Povećali smo tržišni udeo za oko četiri odsto, u uslovima kada je i konkurencija to isto radila, kada su i ostali domaći lanci širili svoje poslovanje. Zadovoljni smo našim poslovanjem u Srbiji, koje je prošle godine bilo zaslužno za oko 18 odsto prihoda grupe, što je materijalno značajna stavka, naročito u uslovima nestabilnog kursa, kakav smo imali do ove godine.

Koji poslovni potez biste izdvojili kao najvažniji u 2011. godini kada je reč o tržištu Srbije?
Ova godina nam je bila veoma uspešna, jer smo napravili jednu za nas značajnu akviziciju koja je sada i odobrena od strane Komisije za zaštitu konkurencije, tako da ovih dana počinjemo sa preuzimanjem Familija marketa. Mi smo svojevremeno bili u 90 odsto objekata Robnih kuća, koje smo nakon stečaja i kupovine Robnih kuća morali da napustimo. Pomenutom akvizicijom, dolazimo ponovo do odličnih lokacija i dobijamo 27 objekata u Beogradu, Vojvodini, centralnoj i južnoj Srbiji, ukupne površine 22 hiljade kvadrata. Preuzeli smo zalihe, opremu, kao i 300 zaposlenih Familija marketa i proširili mrežu prodajnih objekata u gradovima u kojima do sada nismo bili prisutni, kao što su Zaječar, Valjevo, Vranje, Pirot, Užice, Bajina Bašta, Bor i Knjaževac. Naš plan je da to budu pravi Roda marketi, na koje su naši potrošači navikli i koje poznaju – sa najširim asortimanom, najboljom ponudom i uslugom, ispred kojih stoji slogan ‘Zaradite kupujući’. U susret krizi 2009. godine, pokrenuli smo projekat zaštite 1.500 artikala koji spadaju u osnovnu potrošačku korpu i na taj način i danas štitimo budžet potrošača. U velikim formatima, koji ostvaruju 80 odsto prometa, radimo sa oko 10 odsto razlike u ceni, što je u odnosu na evropsku praksu značajno niže. Novost je da ćemo u srcu Beograda, u Beograđanki, otvoriti Mercator Hipermarket. Ovaj jednistveni premium objekat biće opremljen najsavremenijom opremom. Specifičnost će se ogledati i kroz ponudu proizvoda iz kategorije delikatesa, zdrave hrane, kao i dodatnih proizvoda za ljude sa specijalnim potrebama u ishrani. Hipermarket u Beograđanki bi trebalo da bude otvoren do sredine januara.

Da li je Mercator otvoren za dalja preuzimanja?
Naša strategija je zasnovana na intenzivnom širenju u regionu jugoistočne Evrope, tako da stalno razmatramo potencijalne akvizicije na svim tržištima na kojima poslujemo. To nam je zadatak, drugačije ne bismo mogli da dostignemo postavljene ciljeve.

Koje kriterijume treba da ispunjava jedan lanac kako bi bio idealan kandidat za preuzimanje?
Uvek prvo posmatramo svoj potencijal u lancu koji je kandidat za preuzimanje. Realnost je da se u doba krize najčešće prodaju firme koje imaju problem u poslovanju ili usled fokusiranja na core biznis žele da izađu iz maloprodaje. Naš pristup je da merimo šta možemo da uradimo na zadatim lokacijama.

Kakve su Vaše prognoze kada je reč o krizi? Kako se borite?
Ako pogledamo trendove sa svetskih berzi, vidimo da ulazimo u novi talas krize. Banke su najbolji reper – dok ne počne snažnija investiciona aktivnost, nema šanse da bude oporavka. Sigurno će i sledeća godina biti teška. Naš najveći izazov je da obezbedimo kontinuitet u isporuci životnih namirnica, da obezbedimo da naši potrošači mogu da ih kupe po pristupačnim cenama i da u svakom momentu možemo da garantujemo kvalitet i bezbednost robe koju prodajemo. Naš osnovni zadatak je da stojimo iza imena koje sa ponosom nosimo. Najstariji smo trgovac u regionu, sa najdužom tradicijom, i to potrošači prepoznaju.

Kakvi su trendovi, koje robne grupe beleže rast, a koje padaju?
Trendovi idu u prilog svežih odeljenja. Više se kupuju voće, povrće, sveže meso. U neprehrambenim kategorijama ima različitih oscilacija. Kod prodaje tehnike, koja je, generalno, pala na tržištu, mi imamo stabilne trendove, zahvaljujući Pika kartici. Ona, osim funkcije lojalnosti, ima i kreditnu funkciju plaćanja na 12 rata bez kamate i pomogla nam je da održimo tu kategoriju i u vreme krize.

Kakve su mogućnosti za dalji razvoj u Sloveniji, a kakve na ostalim tržištima na kojima Mercator posluje?
Rast je uslovljen antimonopolskim zakonom koji važi u celoj Evropi. S obzirom na to da je Mercator u Sloveniji prvi trgovac, jasno je da razvoj u Sloveniji može da se radi samo kroz unapređenje prodaje, prilagođavanje formata trenutnoj situaciji na tržištu, nekim dodatnim uslugama prema kupcima i zapravo je najveći izazov na takvom tržištu sačuvati stabilnost rada na stalnim jedinicama i ne dozvoliti da konkurencija preuzme deo tržišta.
Ostala tržišta imaju potencijal sa razvojnog aspekta. Glavni izazov je prilagođavanje prodajnog miksa s obzirom na nisku kupovnu moć, bez izgleda da će se nešto značajnije u pozitivnom pravcu menjati u skorije vreme.

Kako odlučujete koje tržište zaslužuje da bude prvo sledeće kada je reč o investicijama?
Dalji planovi Mercatora u regiji su veoma ambiciozni. Svake godine budžetiramo sa određenim fondom investicija i sva tržišta konkurišu sa projektima. U zavisnosti od toga koliko je projekat interesantan, kakav mu je potencijal, opredeljuju se sredstva.

Koja su vaša ciljana tržišna učešća na tržištima regiona?
Naš cilj je da na tržištu Srbije i Hrvatske imamo stabilnu drugu poziciju. U Crnoj Gori smo, nakon akvizicije Mercator Mexa, imali oko jedan odsto tržišta. Posle prošlogodišnje akvizicije Pantomarketa i Plus commerca postali smo prvi trgovac u Crnoj Gori, sa 17 odsto tržišnog učešća. U Bosni ćemo, nakon odobrenja koncentracije od strane Konkurencijskog veća, učvrstiti svoju tržišnu poziciju na između osam i devet odsto. Zadržaćemo baner DP, koji je prepoznatljiv u Federaciji. DP će zadržati najniže cene, biće pozicioniran kao i do sada – kao najpovoljniji trgovac, s tim da ćemo unaprediti uslugu, što će nas dodatno diferencirati od konkurenata. Zadržaćemo lokalne proizvođače i nećemo menjati asortiman na koji su kupci navikli. U Albaniji i u Bugarskoj smo tek počeli poslovanje. Albanija nema razvijenu domaću proizvodnju, ima mnogo trgovačkih marki proizvedenih u Italiji i na zapadu. Ljudi tamo tek formiraju navike. Sve zastupljeniji su moderni prodajni prostori sa bogatim asotimanom i potrošači se polako privikavaju na to. Tamo se vrlo lepo prodaju proizvodi iz Srbije, Hrvatske, Slovenije.

Koje tržište ima najveći potencijal za Mercator?
Srbija. Mercator je u Srbiji prepoznat. Znao je da odgovori na sve potrebe potrošača. Imao je dovoljno mudrosti da zadrži baner Rodu, da je razvija, da ta Roda danas bude prisutna i u Crnoj Gori, u Sofiji, sutra i u Republici Srpskoj. Hrvatsko tržište ima još potencijala. Tamo radimo na repozicioniranju Getroa kao drugog banera, koji treba da ostane domaći u percepciji kupaca. Kao što sam već pomenula, zadržaćemo i baner DP u Federaciji.

Da li se odluka Mercatora da van Slovenije primeni multi-baner pristup pokazala kao dobra?
Mi smo prvi put u Srbiji testirali rad sa dva banera, nakon akvizicije Rode. Održali smo i Mercator koji ima svoj koncept u formatima hipermarketa i baner Roda koji radi u svim formatima market programa – hipermarketi, megamarketi, cash&carry, supermarketi i male komšijske prodavnice. Multi-baner pristup nam je zapravo pokazao da u vreme krize i postrecesijskog potrošača, imamo mogućnost za bržu reakciju, bolje prilagođavanje ponude, a ono što je odlika regiona jugoistočne Evrope je da je veoma sličan demografski položaj u svim zemljama u kojima radimo. Neravnomeran regionalni razvoj, gde je u pojedinim gradovima kupovna moć i do dva puta veća nego u nekim regijama, karakteriše tržište jugoistočne Evrope. Mercator smo opredelili kao premijum baner, koji je pretežno predviđen za glavne gradove, jer je tu veća kupovna moć, dok su Roda, Getro i DP baneri koji se odlikuju širokim asortimanom proizvoda i većim učešćem domaćih proizvođača na polici. Na policama imamo i do 70 odsto robe domaćih, ali i baš lokalnih, proizvođača i distributera. Smatramo da je to dobro, jer se asortiman kreira u odnosu na ciljanog kupca.

Da li imate komentar u vezi sa napisima u medijima da će Agrokor kupiti Mercator?
Vlasnici su formirali konzorcijum koji prodaje 51 odsto Mercatora. Taj konzorcijum veoma ozbiljno radi. Pristigle su ponude i to je ono što je poznato. Mi, kao uprava, smo odvojeni od tog procesa, tim delom se bave isključivo vlasnici. Šta god da se desi, Mercator je veliki brod koji ima svoj pravac.

Da li mislite da će promena vlasništva u Maxiju doneti neke promene u daljem poslovanju trgovačkih lanaca i dobavljača?
Konkurencija je uvek dobrodošla. To je najbolji test za naše sposobnosti. Dolaskom Delhaizea nismo dobili novog igrača na tržištu, već je neko postojeći promenio vlasnika. Prilikom akvizicija suština je sačuvati stabilnost tima, a sigurna sam da Delhaize u tome ima dovoljno iskustva. U srpskom retailu ima mnogo kvalitetnih kadrova. Mi imamo tim koji zajedno radi punih 15 godina i nema velikih fluktuacija.
Ne verujem da će se dešavati velike promene u asortimanu, jer se sa navikama potrošača se ne sme igrati. Navike potrošača mogu da se menjaju, na to ne utiču trgovci, već okruženje u celini, globalni trendovi, ali se to ne događa odjednom i brzo.

Da li očekujete da će se pojaviti nova konkurencija?
Postoje najave da će Lidl doći 2013. godine. Mada, diskonteri nisu ni do sada ušli u Srbiju, jer sprski trgovci rade sa veoma niskim maržama. U Evropi se konkurentska prednost stiče kroz veliko učešće privatnih robnih marki.

Kako, po Vašem mišljenju, stoji stvar sa privatnim robnim markama na našem tržištu?
Vidna promena se desila po pitanju prihvatanja robne marke. Naši proizvođači sada brže reaguju i spermniji su za takav vid saradnje, u odnosu na prethodni period. U ponudi je velika količina jeftinih private labelova, koji su mahom iz Azije. Ne želim da se izjašnjavam o kvalitetu tih proizvoda, ali ako je nešto cenovno dva puta niže, a trpi troškove transporta, onda to ostavlja mesta za sumnju. U interesu potrošača je da se PL-ovi rade na regionalnim tržištima, jer postoji kompletna kontrola kvaliteta samih procesa, a i zapošljava se lokalna radna snaga. U društvenoj podeli rada, smatram da je trgovina bila, i da i dalje jeste, lokomotiva koja pokreće sve privredne aktivnosti.

Da li ste primetili neke promene na srpskom tržištu, kada se radi o uslovima poslovanja?
Pre svega, doneti su sistemski zakoni: Zakon o trgovini, Zakon o zaštiti potrošača, Antimonopolski zakon. Mi pokušavamo da kroz Sektor trgovine, koji smo formirali kao nezavisnu gransku organizaciju u okviru Unije poslodavaca, pokrenemo pitanje poteškoća u primeni. Na odgovoran i pragmatičan način se bavimo svim tim zakonima, pripremajući argumentaciju i uključujući se u diskusiju sa predstavnicima vlasti i nauke.

Kakvi su planovi za srpsko tržište do kraja godine?
Do kraja godine očekuje nas otvaranje novih 19.000 kvadratnih metara. Od većih otvaranja izdvojila bih Roda Cash&Carry u Zrenjaninu.

Koji su osnovni ciljevi za 2012. godinu, kada je reč o tržištu Srbije?
Idemo dalje, nastavljamo sa rastom i razvojem, otvaranjem objekata. Radićemo na podizanju kompetencija saradnika, to nam je izuzetno važno. U jednom trenutku svi mogu da imaju istu robu na policama, iste cene, svi kupujemo kod istih dobavljača opremu koju koristimo, ali ono što će nas diferencirati je lojalnost kupaca, koliko smo brzi u prepoznavanju njihovih potreba i na koji način su naši saradnici koji su u direktnom kontaktu sa potrošačima zadovoljni firmom u kojoj rade.

Marija F. Šmit