(tekst objavljen u Progressive magazinu br. 84, maj 2011.)
Da bi ljudi koji ne žive uz obalu mora mogli uživati u njegovim ukusima u vidu kvalitetne ribe dosetili su se različitih rešenja kako doskočiti tom problemu. Riba se vekovima solila, sušila i dimila kako bi se što duže očuvala, a najpraktičniji i najpopularniji način je riblja konzerva. Za današnje konzerve možemo zahvaliti Napoleonu i njegovim gladnim vojnicima. Naime, jedan od najvećih problema u Napoleonovim osvajanjima bila je prehrana vojnika, radi čega je Napoleon ponudio nagradu od 12.000 franaka onome ko reši problem čuvanja hrane. Početkom 19. veka, Nicholas Appert je to uspeo uz pomoć konzerviranja, što je trebalo da bude visoko čuvana vojna tajna. No, tajna je procurela do Engleske, koja zatim otvara i prvu fabriku za konzerviranje hrane. Konzerva je tako postala nezamenjiv način čuvanja hrane svugde u svetu, a na našim stolovima konzervirana riba dostupna je već više od veka.
Ukus mora iz konzerve
Posebni proizvodni proces koji uključuje postupak sterilizacije limenki omogućuje da se proizvod finalizira bez upotrebe bilo kakvih konzervansa, aditiva ili sličnih veštačkih dodataka, te na taj način čuva nutritivnu vrednost ribe. Riblje konzerve sadrže samo prirodne sastojke, odnosno ribu, so i ulje, a njihov kvalitet zavisi prvenstveno od kvaliteta sirovine koja se koristi u proizvodnji. Dok se još donedavno prednost davala beloj ribi, proteklih godina su se zbog zdravstvenih benefita i iskonskog ‘morskog ukusa’ potrošači okrenuli plavoj ribi u koju ubrajamo srdele, skuše, inćune, haringe, losos, tunu i druge. Plava riba je bogata belančevinama, vitaminima, mineralima i omega-3 masnim kiselinama. Upravo je plava riba jedan od najboljih izvora omega-3 masnih kiselina koje su korisne za pravilan rad srca i sistem krvotoka, kao i za prevenciju mnogih bolesti i poremećaja. Ne slučajno, najdugovečnije nacije, Japan i skandinavske zemlje su i najveći konzumenti plave ribe, a ona je i bitan sastojak zdrave mediteranske ishrane.
Kraljica među ribama
Tradicionalno popularne kod nas su sardine. Da li ste znali da su one dobile naziv po ostrvu Sardiniji? Jadranska sardina je jedinstvena u svetu po svom blagom ukusu i čvrstoj strukturi mesa, za razliku od sardina iz ostalih svetskih mora koje su masnije i mekšeg mesa, te pravi poznavalac jadranske sardine već kod prvog zalogaja može primetiti razliku u kvalitetu. Jadransku sardinu nazivaju još kraljicom među ribama, othranila je generacije onih koji su živeli uz samo more. Izuzetno je hranjiva, a svojim iskonskim morskim ukusom očarava svačije nepce. Sardine spadaju u grupu sitne plave ribe, izuzetno su bogate omega-3 masnim kiselinama, belančevinama, zatim kalcijumom i vitaminom D.
Popularna tuna
U novije vrijeme sve veću popularnost su doživele tuna konzerve što je i globalni trend, a čemu su doprineli globalizacijski procesi u smislu dostupnosti tune u svakom trenutku iz bilo kog dela sveta. Popularizaciju su omogućili veliki svetski proizvođači tune u konzervama, potom razvojni procesi u maloprodaji, odnosno dostupnost trgovačkih marki. Procenjuje se da više od 50 odsto potrošnje ribljih konzervi u svetu otpada na tuna konzerve, a struktura tržišta u Srbiji je dostigla svetske trendove.
Najveći potrošači
Zanimljivo je da kategorija proizvoda koja je toliko dugo prisutna na tržištu još kontinuirano raste. To je, svakako, jednim delom posledica praktičnosti samog proizvoda, jer se savršeno uklapa u današnji ubrzani životni stil, dok je s druge strane, posledica razvoja trenda svesnosti o nutritivnim vrednostima pojedinih vrsta namirnica i brige o uravnoteženoj ishrani u kojoj je riba sama po sebi neizostavni deo. Potrošnja ribe iz konzervi po glavi stanovnika na globalnom nivou se procenjuje na 0,6kg u proseku, u Evropi 1,8kg, a srpski prosek je oko 0,8kg. Najveći potrošači ribljih konzervi su Latvija, Estonija, Švedska i Norveška, sa više od pet kilograma u proseku po stanovniku, po podacima Datamonitora. Na serpskom tržištu se najviše troše konzerve tune i sardine, dok sva druga konzervirana riba (skuša, losos, rečna riba itd) čine ukupno manje od pet odsto tržišta. Takođe, na ribu u biljnom ulju otpada više od 90 odsto proizvoda, dok u preostalih 10 odsto ulaze i proizvodi sa maslinovim uljem, kao i sa različitim umacima i dodacima povrća.
S. Kelek, M. Grđan, M. Ferenčić
Podravka