Kečap

(tekst objavljen u Progressive magazinu br. 58, mart 2009.)

 

Osnovni sastojci modernog kečapa su koncentrat paradajza, alkoholno sirće, šećer, so, a dodaju se i različiti začini i ekstrakti biljaka – celer, beli luk u prahu, crni luk i drugi. Kečap je nezaobilazan uz pomfrit, dodaje se u hamburgere, sendviče, jede se sa pečenim i prženim mesom. Tkođe, koristi se kao osnova pri pravljenju raznih vrsta sosova.

Poreklo kečapa
Početkom 17. veka holandski i engleski moreplovci doneli su iz Kine slano-kiseli riblji sos zvan ‘ketsiap’. Tada je taj sos više ličio na soja ili sos od ostriga nego na finu, kiselkastu supstancu koju danas zovemo kečap. Međutim, nije prošlo mnogo vremena pre nego što su se pojavile i prve varijacije na temu. Britanska verzija sadržavala je u sebi pečurke, ostrige i orahe. Reč ‘catchup’ se prvi put pojavila 1690. godine štampana u brošuri koja je pisala o tom sosu, a 1711. godine ta reč je preimenovana u ‘ketchup’. 1812. godine pojavio se i prvi recept za kečap sa paradajzom i to u izdanju mesečnika ‘Nova Škotska’. Autor, Amerikanac Džejms Mis, u tom tekstu paradajz je nazivao ‘ljubavna jabuka’, zbog čega mnogi misle da je paradajz kečap nastao pod uticajem francuske kuhinje. Recepti su nastavili da se pojavljuju periodično, u Engleskoj sa pečurkama, u Americi sa paradajzom u glavnim ulogama. Jedan farmer iz oblasti Nova Engleska ponudio je 1830. godine na prodaju paradajz kečap natočen u boce. Cena prvog kečapa bila je od 33 do 50 centi. Amerikanci koji su prodavali kečap u Engleskoj morali su da ga preimenuju u ‘paradajz turšiju’ da bi na taj način privukli pažnju i napravili razliku između kečapa koji su oni pravili i onog s pečurkama koji se već odomaćio u Engleskoj. Ne samo da su sastojci bili drugačiji već je engleski kečap bio mnogo ređi i skoro providan u poređenju sa američkim.

Kečap danas
Kečap kakav danas poznajemo doživeo je svoju ekspanziju ranih godina 20. veka. Na kvalitet proizvedenog kečapa najviše utiče osnovni sastojak – paradajz koncentrat. Najkvalitetniji paradajz koncentrat se proizvodi u Italiji. Danas je kečap jedan od najpopularnijih dodataka jelima kako među decom, tako i među odraslima, a dijapazon proizvođača, ukusa, pakovanja kao i jela uz koja se koristi je vrlo širok. Na našem tržištu se mogu naći sledeći ukusi: blagi, ljuti, pizza i mediteran kečap. Pakovanja variraju od kesica, tuba i boca do kantica. Po nekim istraživanjima, 97 odsto američkih domaćinstava ima kečap u svojoj kuhinji, a najveći korisnik kečapa u svetu je Švedska.

Kečap kao zdrava hrana
Kečap je izvor velike količine likopena i zbog toga pripada grupi zdrave hrane. Likopen je biljni pigment koji daje povrću crvenu boju i veoma je snažan antioksidans. Najvažniji izvor likopena je paradajz, međutim, istraživanja su pokazala da je količina likopena mnogo veća u kuvanom paradajzu, ali da ga najviše ima u kečapu. Interesantno je napomenuti da je količina likopena u kečapu značajno veća nego prisutnost ovog biljnog pigmenta u kajsiji, grejpfrutu, lubenici ili papaji. Zahvaljujući snažnoj antioksidativnoj aktivnosti likopen učestvuje u prevenciji malignih oboljenja i značajno smanjuje rizik od kardiovaskularnih bolesti, naročito infarkta. Pušačima, starijima, osobama koje su izložene velikim fizičkim naporima i psihičkom stresu preporučuje se da svakodnevno unose dovoljno likopena, koji svojim blagotvornim dejstvom dovodi do narušenog balansa u organizmu. Istraživanja pokazuju da je likopen vrlo efektivan u borbi sa slobodnim radikalima. Smatra se da ima oko četiri puta veći antioksidantski potencijal od beta-karotena. Utvrđeno je da unos od 15mg dnevno likopena u periodu od 12 nedelja podiže odbrambenu aktivnost organizma za 28 odsto. Zanimljivo je znati i da je za otapanje likopena potrebna i neka masna komponenta, jer je tada apsorpcija likopena maksimalna.

Polimark brend tim