{"id":1558,"date":"2013-11-18T11:34:26","date_gmt":"2013-11-18T10:34:26","guid":{"rendered":"http:\/\/progressivemagazin.rs\/online\/?p=1558"},"modified":"2013-11-18T11:34:26","modified_gmt":"2013-11-18T10:34:26","slug":"cips-2","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/progressivemagazin.rs\/online\/cips-2\/","title":{"rendered":"\u010cips"},"content":{"rendered":"<p>(tekst objavljen u Progressive magazinu br. 46, mart 2008.)<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>\u010cips je slani, suvi i hrskavi proizvod od krompira, proizveden pr\u017eenjem u ulju ili masti tankih listi\u0107a, pruti\u0107a i drugih oblika. Konzumira se kao grickalica, (pred)predjelo, a \u010desto i kao u\u017eina. \u2018Klasi\u010dnom \u010dipsu\u2019 dodaje se samo so, ali se u proizvodnji \u010dipsa koristi i \u010ditav niz za\u010dina i aditiva, kako bi se dobili razli\u010diti ukusi. \u010cips proizvodi su dobijeni me\u0161anjem suvih prera\u0111evina od krompira, skrobova, modifikovanih skrobova, bra\u0161na \u017eita i drugih mlinskih proizvoda, namirnica sa sadr\u017eajem belan\u010devina, masno\u0107a, soli, za\u010dina i drugih namirnica sa vodom, oblikovanjem testa u pogodne oblike, pr\u017eenjem u ulju, bez ekspandiranja. Sadr\u017ee najvi\u0161e 48 odsto masno\u0107a, najvi\u0161e 3,5 odsto soli, najvi\u0161e \u010detiri odsto vode.<\/p>\n<p><strong>Kako je \u010dips nastao?<\/strong><br \/>\nVeruje se da je \u010dips izmi\u0161ljen sredinom 19. veka u blizini grada Saratoga Springs na severu ameri\u010dke dr\u017eave Njujork. Tamo\u0161nji hotel Moon\u2019s Lake House bio je u to vreme popularno letovali\u0161te njujor\u0161kih bogata\u0161a. Ka\u017eu da se u njemu na leto 1853. godine obreo i \u017eelezni\u010dki magnat Kornelijus Vanderbit kome se jedne ve\u010deri u restoranu nikako nisu dopali pr\u017eeni krompiri, pa ih je vi\u0161e puta slao natrag u kuhinju, \u017eale\u0107i se da su predebeli i nedovoljno hrskavi. \u0160ef kuhinje je bio izvesni D\u017eord\u017e Krum, koji je krompire svaki put rezao sve tanje, nerviraju\u0107i se sve vi\u0161e i vi\u0161e. Kada mu je potpuno dozlogrdilo, Krum je odlu\u010dio da krompire ise\u010de da budu tanki kao papir i da se ne mogu jesti vilju\u0161kom, i da ih baci u vrelo ulje. Pri\u010da ka\u017ee da se Krumov plan da Vanderbitu pokvari ve\u010deru izjalovio, jer se ovaj odu\u0161evio ovako pripremljenim krompiri\u0107ima i u slast pojeo nekoliko porcija. Vest o ovome se brzo pro\u0161irila, pa su Krumovi tanki i hrskavi krompiri\u0107i postali specijalitet hotela i uvr\u0161\u0107eni su u jelovnik pod imenom Saratoga \u010dips. D\u017eord\u017e Krum je, navodno, ubrzo posle toga u blizini otvorio sopstveni restoran i u njemu Saratoga \u010dips servirao u korpicama na svakom stolu. Na\u017ealost, nije se setio da za\u0161titi svoj \u2018izum\u2019, pa je \u010dips uskoro postao popularan \u0161irom dr\u017eave Njujork i Nove Engleske.<\/p>\n<p><strong>Prvi proizvo\u0111a\u010di \u010dipsa<\/strong><br \/>\nKa\u017eu da je \u010dips iz restorana u trgovine dospeo zahvaljuju\u0107i izvesnom Vilijamu Tapendonu iz Klivlenda u dr\u017eavi Ohajo. Tapendon je u biznis krenuo prave\u0107i \u010dips u svojoj kuhinji i dostavljaju\u0107i ga obli\u017enjim trgovinama. Kako su narud\u017ebine rasle, proizvodnju je zatim preselio u preure\u0111enu \u0161upu iza svoje ku\u0107e \u2013 koja se smatra prvom fabrikom \u010dipsa od krompira u Americi. U prvoj polovini 20. veka pojavio se i \u010ditav niz drugih proizvo\u0111a\u010da \u010dipsa. U Klivlendu je 1937. godine osnovan i Nacionalni institut za \u010dips od krompira, kasnije preimenovan u Snack Food Asociation i preme\u0161ten u Va\u0161ington. Dva najve\u0107a proizvo\u0111a\u010da \u010dipsa Frito i Lay udru\u017ei\u0107e se 1959. godine i postati najmo\u0107niji proizvo\u0111a\u010d \u010dipsa \u2013 Fritolay&#8230;<\/p>\n<p><strong>Kesica za \u010dips<\/strong><br \/>\nU po\u010detku \u010dips je \u010duvan u ba\u010dvama ili konzervama, ali je na ovaj na\u010din veoma brzo postajao bajat. Me\u0111utim, onda je Laura Skuder, vlasnica male porodi\u010dne proizvodnje \u010dipsa u Kaliforniji, uspela da 1926. godine izmisli specijalnu vre\u0107icu za \u010dips koja je \u010duvala njegovu sve\u017einu. Ona je ispeglala zajedno dva par\u010deta papira otpornog na masno\u0107u, stvaraju\u0107i tako hermeti\u010dki zatvorenu kesicu koja je \u010duvala \u010dips u sve\u017eem stanju dok se pakovanje ne otvori. Proizvo\u0111a\u010d \u010dipsa K.T. Salem iz Ohaja bio je prvi koji je \u010dips distribuirao u sjajnim i glatkim providnim papirnim vre\u0107icama. Danas se \u010dips naj\u010de\u0161\u0107e pakuje u plasti\u010dne kesice u koje je pre nego \u0161to \u0107e biti zape\u010da\u0107ene uduvan azot, kako bi se produ\u017eio \u017eivotni vek ovog proizvoda na policama i kako bi se spre\u010dilo da se komadi \u010dipsa izdrobe.<\/p>\n<p><strong>Ukusi<\/strong><br \/>\n\u010cips je prodavan i konzumiran neza\u010dinjen, dok Frank Smith iz kompanije Smiths Potato Crisps, formirane 1920, nije do\u0161ao na ideju da u kesicu sa \u010dipsom stavi pakovanje soli koja se dodavala naknadno, po \u017eelji. Ova ideja je napu\u0161tena kada je so po\u010dela da se u irskoj kompaniji Tayto dodaje \u010dipsu u toku proizvodnje. Ideju posebno pakovane soli je ponovo o\u017eivela kompanija Walkers, nakon preuzimanja kompanije Smiths 1979, ponudiv\u0161i tr\u017ei\u0161tu \u2019Salt\u2019n\u2019Shake \u010dips. Kompanija Tayto razvila je tehnologiju dodavanja za\u010dina \u010dipsu i proizvela je prvi za\u010dinjeni \u010dips \u2013 Cheese and Onion i Salt&amp;Vinegar. Ova inovacija postala je za \u010das senzacija u prehrambenoj industriji. Najve\u0107i proizvo\u0111a\u010di \u010dipsa obra\u0107ali su se maloj kompaniji Tayto kako bi ispitali proizvod i pregovarali oko prava za kori\u0161\u0107enje nove tehnologije. Kada je Tayto na kraju prodat, biv\u0161i vlasnik i njegova porodica koji su i \u010dinili kompaniju, postali su veoma bogati. Danas postoji \u010ditav spektar za\u010dina i aditiva koji se dodaju \u010dipsu, pa imamo \u010dips sa ukusom sira, slanine, gr\u010dke salate, ke\u010dapa, paprike i mnoge druge varijante.<\/p>\n<p>Pripremila: Marija F. \u0160mit<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>(tekst objavljen u Progressive magazinu br. 46, mart 2008.) &nbsp; \u010cips je slani, suvi i hrskavi proizvod od krompira, proizveden pr\u017eenjem u ulju ili masti tankih listi\u0107a, pruti\u0107a i drugih oblika. Konzumira se kao grickalica, (pred)predjelo, a \u010desto i kao u\u017eina. \u2018Klasi\u010dnom \u010dipsu\u2019 dodaje se samo so, ali se u proizvodnji \u010dipsa koristi i \u010ditav [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"pgc_sgb_lightbox_settings":""},"categories":[10,20],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"https:\/\/progressivemagazin.rs\/online\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1558"}],"collection":[{"href":"https:\/\/progressivemagazin.rs\/online\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"https:\/\/progressivemagazin.rs\/online\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/progressivemagazin.rs\/online\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"https:\/\/progressivemagazin.rs\/online\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1558"}],"version-history":[{"count":3,"href":"https:\/\/progressivemagazin.rs\/online\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1558\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1562,"href":"https:\/\/progressivemagazin.rs\/online\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1558\/revisions\/1562"}],"wp:attachment":[{"href":"https:\/\/progressivemagazin.rs\/online\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1558"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"https:\/\/progressivemagazin.rs\/online\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1558"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"https:\/\/progressivemagazin.rs\/online\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1558"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}