Toster

(tekst objavljen u Progressive magazinu br. 97, jun 2012.)

 

Pri pomisli na toster, uglavnom je svima prva asocijacija rešenje za brzo spremanje ukusnog doručka ili večere. Osim toga, obilje mogućnosti za kreativno izražavanje u pripremi krajnje jednostavnog obroka baziranog na hrskavom i toplom prepečenom hlebu, tost čini favoritom kvalitetnih improvizacija koje su sastavni deo naše svakodnevice, opterećene hroničnim nedostatkom vremena.

Starorimski ‘patent’
Sa tostiranjem hleba se počelo da bi hleb što duže trajao. Ovo se veoma često radilo još u doba Rimskog carstva, a sam termin je došao od latinske reči ‘tostum’, što znači ispeći. Pre električnih tostera, početkom 19. veka, parčići hleba su stavljani na metalne ploče ili su ređani na posebnu vrstu dugačkih viljuški koje su se morale držati blizu vatre ili nekog drugog izvora toplote.

Električni toster
Eclipse, prvi električni toster, napravila je britanska kompanija Crompton and Co. 1853. godine. Ovaj prvi model imao je gvozdene nezaštićene kaleme koji bi se zagrejali, pekao je hleb samo sa jedne strane i bilo je potrebno da neko stalno bude prisutan i okreće hleb kako ne bi zagoreo. Osim toga, ovaj prvi model nije baš bio siguran, jer je vrlo lako moglo doći do požara. Svet je morao da sačeka do 1919. godine kada su došli savremeniji tosteri koji su bili sigurniji za upotrebu i koji su sami izbacivali pečen hleb.

Prvi toster za komercijalnu upotrebu
Amerikanac Albert Marsh je 1905. napravio žice od legure nikla koje mogu izdržati velike količine toplote kako bi se hleb tostirao i koje od tada postaju sastavni deo evolucije tostera. Prvi električni toster za komercijalnu upotrebu dizajnirao je Frank Shailor, iz kompanije General Electric, 1909. godine. Nekoliko godina kasnije, kompanija Copeman Electric Stove predstavila je svoj toster sa automatskim grejačem. Takođe, oni su prvi koji su napravili toster koji sam okreće hleb i tako ga peče sa obe strane.

Za kućnu upotrebu
Tostere koji automatski izbacuju hleb patentirao je Charles Strite 1919, a u širu upotrebu ušli su tek 1925. kada je kompanija Waters Genter predstavila svoj model 1-A-1 Toastmaster. Ovaj toster je bio namenjen kućnoj upotrebi, pekao je hleb sa obe strane, imao je tajmer i automatski izbacivao kriške hleba kada su gotove. Interesantno je da je prva mašina za sečenje hleba na kriške prodata 1928. godine, napravljena po tehnologiji Otto Frederick Rohweddera.

Današnji modeli
Od današnjih modernih tostera najprodavaniji su automatski pop-up tosteri. Tost hleb se pri njihovom korišćenju stavlja u vertikalne otvore koji se nalaze na vrhu uređaja. Nakon toga se ručica sa strane pritisne na dole kako bi sam hleb ušao u aparat koji se tada automatski uključuje. Kada unutrašnja sprava ‘utvrdi’ da je tostiranje završeno, uređaj se sam isključuje i hleb se automatski izbacuje na površinu.
Savremeni modeli tostera imaju veliki broj opcija za stepene prepečenosti hleba i razne druge dodatke. Postoje i oni sa LED indikatorima, nude se modeli sa različitim vrstama proreza koji se mogu koristiti za sve vrste hleba, sa funkcijama odmrzavanja, zagrevanja i podgrevanja. Radi bezbednosti, napravljeni su i oni sa hladnim zidovima kućišta koji se ne zagrevaju pri korišćenju aparata, a kao poseban dodatak imaju i posebno odvojenu podlogu u kojoj se skupljaju mrvice. Neki proizvođači posebnu pažnju posvećuju samom dizajnu ovog uređaja, pa se tako vrlo često u prodaji mogu naći modeli sa kućištima u najrazličitijim bojama, sa atraktivnim printovima likova iz poznatih crtanih filmova ili replikama nekih od najpoznatijih slika i fotografija.

Milica Bogdanović,
PRofession Group
Account Executive – Philips