Milan Petrović, Doncafe

MILAN PETROVIĆ, GENERALNI DIREKTOR DONCAFEA

(tekst objavljen u Progressive magazinu br.41, oktobar 2007.)

KVALITET NEMA ALTERNATIVU!

Kompanija Doncafé osnovana je pre 15 godina, kao tadašnji Golex-produkt, a od 2000. posluje pod sadašnjim nazivom. Tri godine kasnije, 2003, Strauss Elite Intl. postaje vlasnik 40 odsto Doncaféa, a 2005. preuzima 100 odsto vlasništva. Tada je kompanija, na čelu sa novim generalnim direktorom Arikom Gilboom i novim menadžment timom počela novu fazu stabilizacije i razvoja kompanije, kao i razvoja brenda pod konceptom ‘Doncafé inspiriše život’. Od 2005, svake godine se beleži rast u poslovanju. Još jednu prekretnicu u razvoju predstavlja i nova fabrika u Šimanovcima, otvorena 19. septembra. Milan Petrović, novi generalni direktor Doncaféa, za Progressive magazin govori o dosadašnjem uspehu i ambicioznim planovima koji treba da obezbede dalji trend rasta, četvrtu godinu za redom.

Od kakvog je značaja za kompaniju novoizgrađena fabrika u Šimanovcima?
Stara lokacija, na kojoj je Doncafé rođen i živeo do ove godine, jednostavno je postala mala, nedovoljno efikasna i prevaziđena po pitanju infrastrukture i operativno-logističkog kapaciteta. Vizijom bivšeg generalnog direktora Arika Gilboe, poverenjem Strauss kompanije u lokalne ljude, u Doncafé i Srbiju, doneta je odluka da se gradi ova fabrika u Šimanovcima i to je prva greenfield investicija u Strass coffee grupi bilo gde u svetu gde postoje operacije. Sama izgradnja je trajala manje od godinu dana, objekat je rađen po najmodernijim standardima, a pored učešća Doncaféovih ljudi, koji su radili na ovom projektu, imali smo odličnu saradnju i podršku naših partnera – firmi Gemax i Mašinoprojekt, čiji su ljudi zaista pokazali izuzetnu profesionalnost.

Kakav će uticaj ona imati na prodaju i asortiman?
Sama proizvodnja nam omogućava mnogo efikasniju operaciju i dozvoljava nam da radimo na daljem razvoju proizvoda. U poređenju sa dosadašnjom proizvodnjom, ono što se ne menja je kvalitet proizvoda. Radimo i dalje na usavršavanju i razvoju. Asortiman će se razvijati u skladu sa trendovima tržišta, ali će kvalitet naših proizvoda uvek biti na prvom mestu, i na tu temu nema kompromisa. Prerađivački kapacitet fabrike koji ćemo dostići u sledećim fazama razvoja je 30.000 tona godišnje, i to nam daje mogućnost da u budućnosti planiramo veću proizvodnju i plasman na tržišta u regionu. Takođe, sam kapacitet nam obezbeđuje da jednog dana i sa proizvodnjom izađemo van granica zemlje, znači ne kroz izvoz, već kroz namensku proizvodnju za druga tržišta. Naravno, to zavisi i od ekonomskih i trgovinskih sporazuma koji se očekuju da budu potpisani među zemljama u regionu, kao što je CEFTA. Kada će to biti zavisi od tih sporazuma, ali sve ukazuje na to da će jednog dana Doncafé Srbija proizvoditi za zemlje u regionu. Jer trend je u svetu da se zbog sve veće osetljivosti na troškove dešava koncentracija u svim granama privrede. Možda ćemo jednog dana uslužno proizvoditi za druge proizvođače kafe, jer će i oni naći interes u tome. Regionalno, plan Strauss kompanije je da u budućnosti od četiri fabrike u Evropi koje se nalaze u Poljskoj, Rumuniji, Srbiji i Bosni ostanu samo dve, što, opet ponavljam, zavisi od carinskih stopa, trgovinskih sporazuma i ostalih ekonomskih uslova koji će da utiču na to. Sama proizvodnja koja je značajno unapređena, u poređenju sa prethodnom fazom našeg poslovanja nam daje prostora da mislimo o novim proizvodima i definitivno ćemo razvijati nove proizvode u kategoriji kafe i proizvoda od kafe, takozvane podkategorije ili segmenti kafe. Počeli smo rad na jednom od tih proizvoda, a da li će se naći na tržištu ove ili sledeće godine, još je pitanje. Sigurno je da planiramo novitete koji omogućavaju da ovu proizvodnju koristimo na pravi način.

Koji deo tržišta kafe u Srbiji trenutno zauzimate?
Tržište turske kafe je prilično stabilno i nema nekih većih pomeranja poslednjih meseci i godina. Doncafé ima 35 odsto tog tržišta i sama činjenica da je tradicionalna kafa dominantna na tržištu kafe sa 97 odsto nama daje jedan dobar prostor da razvijamo nove proizvode i da nudimo našim potrošačima nešto što smatramo da je kvalitetno i dobro za njih. Često me pitaju o kvalitetu proizvoda i šta je to dobra kafa. Uzimajući sve elemente, mogu da kažem da se dosta toga na kraju svede na naviku. Mnogi ljudi piju onaj ukus koji im se sviđa na osnovu navike i to je za njih najbolji ukus. Mi to realno poštujemo i uvažavamo sud naših potrošača i uvek gledamo da izađemo u susret onome što oni žele, na osnovu mnogobrojnih istraživanja koja redovno sprovodimo, od ‘blind’ testova do toga da ih pitamo za preferencije, i uvek pokušavamo da naš proizvod bude baš onakav kakav oni žele da popiju. Naravno da ne postoji nijedan idealan proizvod koji može da odgovori svim željama i ukusima, tako da u asortimanu imamo više brendova i verovatno ćemo ponuditi još nešto. Pored tradicionalne kafe, ostaje nekih tri odsto tržišta za instant kafu. Mi smo ušli u ovu kategoriju i zauzimamo oko pet odsto instant tržišta. Imamo i proizvod koji je u kategoriji specijaliteta ili mikseva, to je Ice Doncafé koji ima 11 odsto tog segmenta, i u tom delu ćemo nastaviti aktivnosti sa postojećim asortimanom ili eventualnim proširenjem, u zavisnosti od potreba tržišta.

Da li očekujete da espresso ‘izbaci’ tradicionalnu kafu?
Samu potrošnju kafe delim na dve različite kategorije. Jedna je kućna potrošnja, a druga potrošnja van kuće. Ne samo što se tiče ukusa, već mnogo više što se tiče ‘pokazivanja’, jer naši ljudi imaju potrebu da se ‘pokažu’ kad izađu, zanemarujući ukus. Tako je i za druge proizvode – kod kuće pijete domaće pivo, a kad izađete naručite strano, kod kuće vinjak a napolju viski. U tom nekom smislu, kafa nije izuzetak, ali je za razliku od drugih proizvoda taj trend više evoluirao, tako da je ulaskom kafe aparata i espressa u HoReCa segment, tradicionalna kafa potisnuta iz te priče. Lično ne mislim da će potpuno nestati. I dalje ne postoji supstitucija za prvu, jutarnju kafu, koja je tradicionalna. Za sve ostale u toku dana može da postoji zamena. Ukoliko se situacija sa kupovnom moći bude menjala i ljudi budu više u mogućnosti da kupuju aparate za kuću i da troše espresso kafu, koja nije u istom cenovnom rangu kao tradicionalna, desiće se određene promene na tržištu, ali i dalje mislim da je tradicionalna kafa nešto što je vezano za kuću, za neki osećaj tople kućne atmosfere. Što se tiče potrošnje van kuće, definitivno postoji razvoj tog trenda espresso kafe i sve će se više razvijati. Ali, u poređenju sa glavnom konzumacijom, kod nas je taj segment još uvek nerazvijen.

Kako distribuirate svoje proizvode?
Doncafé ima svoj sopstveni DSD sistem distribucije, i smatramo da smo vrlo kvalitetni u tome. Sem Beograda, imamo regionalne distributivne centre u Novom Sadu, Nišu, Kraljevu i imamo jedan magacin u Zaječaru. Godine 2005. smo kompletno obnovili vozni park, teretni i putnički. Ove godine smo uveli ‘hand-held terminale’ (HHT), odnosno sistem za uzimanje porudžbina preko računara, i time olakšali put Doncafé ljudima i proizvodima da dođu do kupaca, a kasnije do potrošača, na najefikasniji način. Direktno snabdevamo oko 12.000 kupaca, a ostatak do 29.000 pokrivamo kroz veleprodaju.

Kakvi su prvi efekti uvođenja HHT i kakvi su dalji planovi?
HHT su veoma efikasan sistem za planiranje, prodaju, analizu i kontrolu prodajnog procesa. Kako smo od 2005. godine imali dosta toga da uradimo na polju podizanja informativnog sistema u kompaniji, ove godine su došli na red i HHT i veoma smo zadovoljni kako je tekla priprema i implementacija samog sistema. Imali smo odličnu saradnju sa našim IT partnerima. Prvi efekti su prema očekivanjima – odlični. Olakšana je prodaja i sama analiza i kupaca, i prodajnog procesa. Dalji planovi su vezani za uvođenje HHT i u AFH prodajni tim, koji će omogućiti da bolje razumemo i poslujemo sa segmentima tržišta koji su vezani za konzumaciju kafe van kuće (kafići, firme, ustanove…). To se očekuje već ovog meseca.

Da li je vaš tretman kod trgovaca u skladu sa pozicijom koju imate na tržištu kafe?
Trgovina je kao ljubav. Tretman kod trgovaca se ne dobija sam po sebi. Treba se za njega boriti, treba ga zaslužiti, a kada se dobije, treba znati kako da se zadrži, održi i unapredi. Doncafé vrednosti su veoma jasne – na prvom mestu su ljudi, kako u firmi, tako i svi oni koji učestvuju u životu naše firme – od dobavljača, do kupaca i potrošača. Imamo partnerske odnose sa svim ljudima u lancu. Mi smo uglavnom veoma zadovoljni odnosima koje imamo sa trgovcima i ja uvek ponavljam da, bez obostranog interesa i zadovoljstva, saradnja ne može da bude dugoročno uspešna. Ponavljam, kao i u ljubavi, nekad je zadovoljniji trgovac, nekada dobavljač – ali, ako je samo jedna strana zadovoljna, a druga ne, tu dugoročnih odnosa nema. Tretmanom smo zadovoljni. Kada je reč o velikim kupcima, imamo poziciju koja je za nas zadovoljavajuća. Do 2005. ta pozicija nije postojala, a od tada smo pozicionirani onako kako želimo i mi i trgovci, na obostrano zadovoljstvo. Postoje pojedini trgovci sa kojima se nešto dogovoriš, pa to ne bude ispoštovano, ali traje kratko, dok sledeći dobavljač ne ponudi nešto više ili bolje. Sa takvim trgovcima jednostavno mi i ne pokušavamo da napravimo dogovore koji su osetljivi, kao ni sa onima sa kojima smo imali loše iskustvo. Ali, takvi su veoma retki.

Kako ocenjujete saradnju sa trgovačkim lancima i koji su problemi najčešći?
Generalno bih je ocenio kao odličnu, s tim da ima mesta za poboljšanje. Iz godine u godinu pregovori sa trgovcima su sve teži i teži. Trgovački lanci imaju svoj razvojni put i ciljeve koje moraju da ostvare. Potuno je razumljivo da oni svake godine žele sve veće rabate i sve duže rokove plaćanja. S jedne strane, to razumem, ali ne odobravam. Mislim da je glavni problem u funkcionisanju sa trgovcima nepoštovanje dogovorenog roka plaćanja i da su tu nemarni, odnosno sami sebi dozvoljavaju da produže dogovorene rokove. Kao i oni, i mi imamo svoje ciljeve i svaki produženi dan ili procenat više, utiče na kompletnu finansijsku sliku poslovanja jedne firme, u ovom slučaju proizvođača. Generalno, ponavljam da je urednost plaćanja najveći problem sa kojim se susrećemo u radu sa trgovcima, tako da se dešava da, zbog nepoštovanja dogovora, dođemo u situaciju da moramo da obustavimo neku isporuku, što dovodi do poremećaja u poslovanju prodavca. Međutim, takve situacije su retke i mi pokušavamo sve da do njih ne dođe.
Da li se poslednjih godina nešto promenilo u tom odnosu?
Uglavnom se veliki trgovci menjaju na bolje, u smislu razumevanja obostranog interesa i važnosti partnerskog nastupa. To je nešto što je dobrodošlo, i po meni logično za poslovanje, jer stvari tako funkcionišu u celom svetu. Naravno, kod nekih još uvek postoje pregovarači koji ne razumeju zajednički interes, pa komplikuju i usporavaju posao bez potrebe, ali generalno ide na bolje.
Na kakve probleme generalno nailazite u poslovanju?
Tržište Srbije nije lako za poslovanje, zbog mnogo neizvesnosti sa kojom se svi susrećemo. Monetarna situacija je trenutno stabilna, ali se svi sećamo oscilacija i inflacija koje su zadavale glavobolje svim poslovnim sistemima. Kako će biti u februaru sledeće godine, možemo samo da nagađamo. Cene energenata se menjaju, a kako to učestvuje u ceni proizvoda, često smo u situaciji da reagujemo ili kompenzujemo određena pomeranja na tržištu energenata. I onda, kada radite biznis planove i budžete za godinu dana unapred ili strateške planove za tri do pet godina unapred, ima dosta toga što je prilično nedefinisano. Takođe, i novac u bankama je još uvek skup. Ali, verujem da će se to promeniti, i da dolaze dani kada će sistem sve bolje i bolje funkcionisati. Sa druge strane, potrošač u Srbiji je prilično edukovan, zna šta želi za svoj novac koga nema dovoljno, ima aspiraciju da potroši više za nešto što je dobro, pa to otvara prostor proizvođačima da budu kreativni i da nude nove proizvode i trendove potrošačima koji su spremni da ih uzmu u razmatranje. To je nešto što nas raduje, s obzirom na to da je Doncafé jedan od najjačih domaćih brendova i da zaista mnogo polažemo na brend i njegovu izgradnju.
Da li firme u Srbiji dovoljno ulažu u edukaciju zaposlenih?
Ako podelimo priču na različite nivoe zaposlenih, evidentno je da se dosta ulaže u njihovu edukaciju, što je i neminovno. Nažalost, ima i onih koji to rade na minimalnom nivou. Po pravilima, pet odsto radnih dana trebalo bi da bude utrošeno za trening zaposlenih, što je nekih 12 dana godišnje. Čak i na menadžerskom nivou često se zanemaruje ta važnost edukacije. Čak i oni najveći, imam utisak, ne polažu dovoljno u razvijanje svih nivoa zaposlenih, i to je veoma opasno za biznis. Postoji jedna teorija u svetu, koju ja apsolutno podržavam, a to je da organizacija može da raste samo ako raste i svaki njen pojedinac. Moj lični utisak je da bi svi lanci koji postoje kod nas trebalo da ulažu u svoje zaposlene na najnižem nivou, ljude u prodavnicama, na kasire, jer su oni ogledalo te kompanije, oni dolaze u kontakt sa potrošačima. Ljubazno osoblje je ono što na ovim prostorima nedostaje i to je moja glavna zamerka za sve te velike sisteme maloprodaje. To ne može tako da opstane. Doći će veliki igrači koji će davati franšize, gde će raditi ljudi koji su gazde, i njihove porodice, i oni će imati drugačiji odnos sa svojim potrošačima. A, tu imaju veliku šansu da uzmu određeni deo kupaca.
Kakva je situacija kod Vas u firmi, kada je reč o edukaciji?
Dosta pažnje poklanjamo edukaciji. I ove godine smo slali četvoro ljudi u Brazil, na ‘Lidership’ trening, jedan od najboljih. Ceo marketing Strauss grupe uključujući i Doncafé je pohađao je radionice Consumer inside koje organizuje agencija Wot if inovation company, prva u svetu kada su u pitanju istraživanja i alati kako doći do onoga što potrošač želi, do razumevanja potrošača. Edukacija ljudi je nešto na šta ćemo i u sledećoj godini staviti akcenat. Probaćemo da ostvarimo onih pet odsto treninga, o kojima sam govorio, za sve ljude, kako bi svi mogli da se razvijaju.

Kako ocenjujete trenutnu situaciju na maloprodajnom tržištu naše zemlje?
U poslednje dve godine dosta stvari se dešavalo. Maxi je investicijama i akvizicijama veoma porastao, a C market i Pekabeta su, kao tradicionalne prodavnice u kojima smo svi kupovali, nestale i postale su deo ovog sistema. Mercator je ušao snažnije na tržište preko Rodić trgovina. Veoma agresivan razvoj Konzuma sa Idea konceptom nagoveštava dalju borbu za tržišni kolač. Metro kao svetski gigant tek hvata zalet i sigurno je da imaju svoje planove da na našem tržištu budu još aktivniji i uspešniji. Interex je zanimljiv u unutrašnjosti. Veropoulos sa svojim konceptom različitosti ima svoje potrošače i brzo se širi u Beogradu, iako im je učešće u ukupnoj prodaji i dalje malo. Smatram da je potrošač na dobitku, jer ima veći izbor, ali još uvek konkurencija među maloprodavcima nije podigla nivo ponude i usluge, i nije rezultirala nivoom cena koji bi trebalo da bude u onoj meri koja se zaista i očekuje.

Da li u Srbiji ima prostora za dolazak novih lanaca?
Definitivno postoji prostor za jake igrače. Pominje se ulazak Interspara, koji je veoma jak sistem, a verovatno će još neki sistemi naći svoj interes da ponude srpskom potrošaču kvalitetnu robu, po realnim cenama, uz vrhunsku i ljubaznu uslugu.

Plaše li Vas najave dolaska diskonata?
Pitanje dolaska hard diskontera je veoma zanimljivo. S jedne strane, uzimajući u obzir našu kupovnu moć, rekao bih da oni ovde imaju budućnost. S druge strane, znajući našeg potrošača koji voli širok asortiman i pomalo ‘robuje’ brendovima, nisam siguran da bi oni ovde napravili značajniji poremećaj u podeli tržišta. Vreme će pokazati da li sam bio u pravu.

Da li biste sarađivali sa njima?
Još nismo detaljnije o tome razmišljali, jer još ih ne vidimo ovde. Kada budu došli imaćemo, pretpostavljam, dovoljno vremena da izanaliziramo njihovo poslovanje u susednim zemljama, na sličnim tržištima, i da se na osnovu Straussovih iskustava malo bolje pripremimo. Politika Doncaféa je da radi sa svim kupcima koji prodaju robu iz naše kategorije. Ako budemo imali zajednički interes i partnerski dijalog, ne vidim razlog da sa nekim ne sarađujemo.

Da li biste se upuštali u proizvodnju privatnih robnih marki? Zbog čega?
Na tu temu ne postoji striktna politika firme, pošto Strauss grupa nema dobra iskustva sa proizvodnjom privatnih robnih marki. Tu opet postoji specifičnost tržišta i nisu sva podjednako elastična u tom pogledu. Opet pominjem srpskog potrošača koji voli brend i da potroši malo više za nešto bolje. Postoje tržišta koja su veoma okrenuta privatnim markama, kao što su Nemačka i Mađarska, kao i ona koja ih ne žele. Ja mislim da smo mi u ovoj drugoj grupi, bar u ovom trenutku. Za sada mislim da privatne robne marke nemaju neku značajnu ulogu na našem tržištu. Proizvođač robne marke želi da ima dobru cenu i kvalitet. Ako se želi dobra cena – kompenzuje se kroz lošiji kvalitet, što mi nismo spremni da radimo sa svojim proizvodima, a nismo sigurni ni da je potrošač spreman da plati nešto što nije dovoljno dobro. Makar kada su u pitanju određene kategorije, a mislim da kafa tu spada. Za sada nemamo pozitivnu ocenu za te poslove i ne vidim nas u tome, ali u zavisnosti od toga da li analize pokažu da je to ekonomski isplativo i da ne postoji nijedan negativan element u proizvodnji privatnih robnih marki, spremni smo da uzmemo u razmatranje i tu mogućnost.

Da li izvozite, u koje zemlje, i koji deo ukupne proizvodnje?
Doncafé je sem u Srbiji u značajnijoj meri prisutan i u BiH gde smo lideri na tržištu, tamo imamo svoju fabriku u Sarajevu i kompletnu operaciju. Pored toga, u Crnoj Gori i Sloveniji plasiramo robu preko distributera. U Sloveniji je to kompanija Art iz Kranja, a u Crnoj Gori NALL International i zadovoljni smo saradnjom sa njima, s tim što imamo u planu da to podignemo na viši nivo i da budemo još značajniji u segmentu kafe na tim tržištima. Prisutni smo i u zemljama gde živi naša dijaspora, i to je takozvani ‘etno izvoz’ – Australija, Kanada, Amerika, kao i Švedska, skandinavske zemlje, Nemačka, Austrija i Švajcarska. To je sve u manjoj meri u poređenju sa onim što se dešava u regionu. Ukupno je to negde između 1,5 i dva odsto ukupne godišnje proizvodnje, koja je bila devet hiljada tona.

Kakva je situacija u Bosni?
Bosna je zemlja koja je vrlo zanimljivo tržište za kafu. Imamo fabriku u Sarajevu i odličan lokalni tim koji vredno radi i razvija brend. S druge strane, tržište je veoma šaroliko, postoji više od 400 proizvođača kafe. Sama konzumacija po glavi stanovnika je veoma velika i iznosi 4,4 kilograma. Postoje jake regionalne kafe koje su prisutne u samo jednom regionu, ali ne na nacionalnom nivou. Mi smo nacionalni lider, i u nekim regionima smo veoma dominantni, dok smo u drugim samo prisutni. Jedan od problema sa kojim se susrećemo je i sivo tržište koje je veoma jako, i mi smo tu nemoćni bez pomoći države, s tim što napominjem da smo u dogovorima sa državom i očekujemo da će se nešto dogoditi na polju akciza, koje su trenutno veoma nepovoljne za nas, legalne proizvođače.

Kako je došlo do primata srpskih kafa u BiH?
Bosna je etnički podeljena. Njen srpski deo je prirodnim putem orjentisan ka nama i reaguje na srpske proizvode. U tom smislu je logično da bolje reaguju na Grand i Doncafé, nego na Franck i Bar kafu. Međutim, u Bosni, Doncafé se proizvodi u Sarajevu, što znači da je domaći proizvod i ljudi ga tako doživljavaju. Sa izuzetkom zapadne Bosne, dela gde gravitira hrvatsko stanovništvo i gde su dominantne hrvatske kafe, ostatak Bosne je prihvatio Grand i Doncafé. Dobar proizvod, sa dobrom kampanjom, to je najboljli recept za uspeh. Franck je stavio akcenat na espresso kafu i tu su lider, a zapostavili su tradicionalnu kafu, što se pokazalo loše. Tamo imamo distributera, kompaniju Lora iz Sarajeva, od 2006. Imali smo sopstvenu distribuciju, koja je, zbog svih stvari koje sam već pomenuo, bila veoma skupa i analizama smo došli do toga da je za nas bolje da distribuciju damo profesionalnom distributeru i to funkcioniše na zadovoljavajućem nivou.

Kakvi su planovi sa konceptom koji je pokrenut na aerodromu? Kakvi su efekti?
Koncept kafića Il maestro del Cafe je početak jednog novog segmenta poslovanja naše kompanije. Aerodrom je izabran kao mesto gde nije postojala kvalitetna ugostiteljska ponuda putnicima koji čekaju let. Koncept je jednostavan – odlična espresso kafa, najkvalitetniji sendviči i kolači, opušten i prijatan ambijent, kafena atmosfera… Reakcije su odlične, ljudi su zadovoljni kvalitetom proizvoda i estetikom kafića. Za sada su otvorena dva kafića, oba na aerodromu. Radi se na trećem, a planovi su da imamo četiri do kraja godine.

Vaša kompanija dosta ulaže i u marketing. Kakvi su efekti tih aktivnosti?
Doncafé je jedna od najprepoznatljivijih domaćih robnih marki u Srbiji. Iza toga stoje godine rada, razvoja i ulaganja u brend. Rezultat su odlične kampanje, respekt koji brend uživa i nagrade od stručnih udruženja – najbolja kampanja 2005. za Doncafé Inspiriše život kampanju i 2006. za Crtanje u kafi, koje je uradila sada već poznata umetnica Ilana Yahav. Uspeh delimo na ravne časti sa našim partnerima, agencijom Leo Burnett koja Doncafé brend razume i voli, što je neophodno za uspeh. Takođe, želim da istaknem odličnu saradnju na polju PR aktivnosti sa PR agencijom McCann Ericson PR. Još jedan dokaz da je za uspeh neophodno da imaš dobre partnere.

Kakvi su planovi za dalji razvoj kompanije?
Kada pogledam iza sebe, veoma sam zadovoljan šta je do sada urađeno u Doncaféu od 2005. Firma je postala profitabilna, brend je jak, imamo odličan tim ljudi sa prosečnom starošću od 34 godine, imamo novu fabriku, vozni park… Međutim, verujem da nam predstoji još ozbiljniji rad, jer je veoma važno održati ovako visok nivo poslovanja i nastaviti rast. Ja to opisujem kao plivanje u brzoj reci – da bi ostao na mestu, moraš da plivaš i da se održavaš na vodi, ako staneš i prepustiš se vodi – ideš nizvodno. Ako želiš da plivaš uzvodno, moraš da plivaš veoma snažno. U 2008. nastavljamo sa snaženjem brenda novim kreativnim kampanjama, planiramo razvoj novih proizvoda i možda novih katerorija ili segmenata, a već smo u obavezi da planiramo razvojnu strategiju i za 2009. i 2010. Takođe, planiramo da ojačamo svoju poziciju na tržištima u regionu gde smo prisutni, kao i da uđemo na tržišta na kojima trenutno nemamo aktivnosti. U svakom slučaju, predstoji nam intenzivan rad i dinamična godina – na kraju krajeva, želja za uspehom i novim pobedama je ono što svi volimo i što nas pokreće.

Razgovarala: Ana Filipović