{"id":1854,"date":"2013-11-22T13:13:20","date_gmt":"2013-11-22T12:13:20","guid":{"rendered":"http:\/\/progressivemagazin.rs\/online\/?p=1854"},"modified":"2013-11-22T13:13:20","modified_gmt":"2013-11-22T12:13:20","slug":"virsle","status":"publish","type":"post","link":"http:\/\/progressivemagazin.rs\/online\/virsle\/","title":{"rendered":"Vir\u0161le"},"content":{"rendered":"<p>(tekst objavlje u Progressive magazinu br. 46, septembar 2009.)<\/p>\n<p>&nbsp;<\/p>\n<p>Me\u0111u ljubiteljima vir\u0161le ne postoje starosne granice. Ranije generacije se se\u0107aju vir\u0161li koje su se prodavale u paru, u lepinjici sa obi\u010dnim ili ljutim senfom, dok ih mla\u0111i \u010de\u0161\u0107e jedu u vidu hot doga, prema ameri\u010dkom na\u010dinu konzumiranja vir\u0161le \u2013 u kifli, sa senfom i ke\u010dapom. Bez obzira na naziv i na\u010din upotrebe, vir\u0161la \u0161irom sveta u\u017eiva zaslu\u017eeno po\u0161tovanje. Sa vir\u0161lom je po\u010dela prodaja brze hrane, na kioscima i u malim restoranima, koja se jede usput, na sprotskim utakmicama ili u ku\u0107i i koja mo\u017ee da menja bilo koji obrok.<\/p>\n<p><strong>Na\u010din proizvodnje<\/strong><br \/>\nVir\u0161la je proizvod koji spada u grupu fino usitnjenih barenih kobasica. Pravi se od kvalitetnog mesa, jedne ili vi\u0161e vrsta, sa dodatkom me\u0161avine za\u010dina. Ovom smesom se puni prirodno ili ve\u0161ta\u010dko crevo, a zatim toplotno obra\u0111uje na temperaturama pasterizacije, pri \u010demu vir\u0161le mogu da se dime i bare. Prilikom toplotne obrade barene kobasice sti\u010du neophodnu odr\u017eivost i dobijaju karakteristi\u010dnu boju, aromu i konzistenciju. U modernoj industrijskoj proizvodnji se barene kobasice toplotno obra\u0111uju u komorama ili proto\u010dnim tunelima, koji poseduju greja\u010de i generatore za proizvodnju dima i vodene pare. Nakon hla\u0111enja i pakovanja, finalni proizvod sti\u017ee do konzumenata. Pre upotrebe vir\u0161la se naj\u010de\u0161\u0107e kuva, mada se danas \u010desto termi\u010dki obra\u0111uje i na druge na\u010dine. Svaki proizvo\u0111a\u010d ima neku svoju recepturu, tako da se ukusi razlikuju. Oblici su uglavnom standardizovani. Na tr\u017ei\u0161tu se vir\u0161la mo\u017ee prona\u0107i i sa raznim dodacima: omotana slaninom, sa dodatim ka\u010dkavaljem, manje ili vi\u0161e za\u010dinjena. Senf je dodatak koji joj zaista daje poseban ukus i veoma joj pristaje.<\/p>\n<p><strong>Prvi zapisi o vir\u0161lama<\/strong><br \/>\nJo\u0161 u 9. veku pre nove ere, u Odiseji, Homer pi\u0161e o junaku koji jede vir\u0161lu, a prema nekim izvorima i Rimljani su voleli ovu vrstu hrane i veoma \u010desto i rado je konzumirali. Prvi pisani recept prona\u0161ao je nema\u010dki istori\u010dar Hubert Ercman. Ovaj recept je napisan 1432. godine, mastilom, u jednoj debeloj knjizi koja je imala stranice od pergamenta. Tada se vir\u0161la prvi put pominje i to kao Tirinska barena kobasica. Za njeno spravljanje se koristilo naj\u010distije meso, a za\u010dini su bili so, biber i beli luk. Meso se mlelo vi\u0161e puta, dodavali su se za\u010dini i tako dobijena masa se punila u creva i kratko su\u0161ila na toplom vazduhu. Ovakva vir\u0161la se obi\u010dno prodavala u paru, a pre konzumiranja barila.<\/p>\n<p><strong>Uvek popularne<\/strong><br \/>\nU nema\u010dkim i austrijskim gradovima krajem 18. i po\u010detkom 19. veka vir\u0161le i kobasice su se veoma \u010desto koristile u ishrani stanovni\u0161tva. Danas se smatraju nema\u010dkim i austrijskim tradicionalnim proizvodom i nacionalnim specijalitetom. Na ameri\u010dki kontinent vir\u0161la je stigla oko 1860. godine zajedno sa nema\u010dkim emigrantima. Mesar \u010carls Felkman je po\u010deo da je prodaje u Njujorku na Koni Ajlendu i vrlo brzo hot dog sti\u010de popularnost koja i danas traje. U godinama koje su dolazile vir\u0161la je menjala oblik, du\u017einu i dobijala nove varijetete, ali joj mesto niko nije ugrozio. Menjali su se prilozi, neki izlazili, a drugi ulazili u modu, ali je vir\u0161la opstajala i u svakoj generaciji dobijala nove obo\u017eavaoce.<\/p>\n<p><strong>Stari, ali i novi proizvod<\/strong><br \/>\nDanas postoje savremene ma\u0161ine za fino usitnjavanje kvalitetnog mesa. Za\u010dini koji se dodaju su vezani za osnovnu recepturu, ali u odre\u0111enoj meri zavise i od odabira svakog proizvo\u0111a\u010da. Na tr\u017ei\u0161tu su prisutne razli\u010dite vrste ali i proizvodi razli\u010ditog kvaliteta. Potro\u0161a\u010di naj\u010de\u0161\u0107e ipak prepoznaju kvalitet i vezuju se za proizvo\u0111a\u010de koji po\u0161tuju osnovni recept i vir\u0161le prave od najkvalitetnijeg mesa &#8211; june\u0107eg, june\u0107eg i svinjskog mesa u razli\u010ditim odnosima, pile\u0107eg, \u0107ure\u0107eg\u2026 Uputstvo za pripremu je jednostavno i nala\u017ee da se pre konzumiranja vir\u0161la bari ili na neki drugi na\u010din termi\u010dki obradi. Nakon termi\u010dke obrade mo\u017ee da bude zamena za meso ili dodatak salatama ili testu. Ranije se preporu\u010divala deci i bolesnicima jer se lako vari, a danas je jedu svi i mo\u017eemo slobodno re\u0107i uvek i na svakom mestu. Nemci su je smislili i njihov je nacionalni specijalitet, a ceo svet je jede i svojata kao vir\u0161lu, hrenovku, frankfurter ili hot dog. Ostala je i opstala bez obzira na razvoj industrije mesa i pojavu novih proizvoda. Uvek je aktuelna i rado se konzumira na svim kontinentima. Ova jedra, ru\u017ei\u010dasta dama sa nama je ve\u0107 600 godina i broj njenih varijacija danas prevazilazi samo broj njenih ljubitelja.<\/p>\n<p>Marketing Carnex AD Vrbas<br \/>\ni Branka Mirkovi\u0107, nutricionista<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"<p>(tekst objavlje u Progressive magazinu br. 46, septembar 2009.) &nbsp; Me\u0111u ljubiteljima vir\u0161le ne postoje starosne granice. Ranije generacije se se\u0107aju vir\u0161li koje su se prodavale u paru, u lepinjici sa obi\u010dnim ili ljutim senfom, dok ih mla\u0111i \u010de\u0161\u0107e jedu u vidu hot doga, prema ameri\u010dkom na\u010dinu konzumiranja vir\u0161le \u2013 u kifli, sa senfom i [&hellip;]<\/p>\n","protected":false},"author":1,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"pgc_sgb_lightbox_settings":""},"categories":[10,20],"tags":[],"_links":{"self":[{"href":"http:\/\/progressivemagazin.rs\/online\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1854"}],"collection":[{"href":"http:\/\/progressivemagazin.rs\/online\/wp-json\/wp\/v2\/posts"}],"about":[{"href":"http:\/\/progressivemagazin.rs\/online\/wp-json\/wp\/v2\/types\/post"}],"author":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/progressivemagazin.rs\/online\/wp-json\/wp\/v2\/users\/1"}],"replies":[{"embeddable":true,"href":"http:\/\/progressivemagazin.rs\/online\/wp-json\/wp\/v2\/comments?post=1854"}],"version-history":[{"count":2,"href":"http:\/\/progressivemagazin.rs\/online\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1854\/revisions"}],"predecessor-version":[{"id":1857,"href":"http:\/\/progressivemagazin.rs\/online\/wp-json\/wp\/v2\/posts\/1854\/revisions\/1857"}],"wp:attachment":[{"href":"http:\/\/progressivemagazin.rs\/online\/wp-json\/wp\/v2\/media?parent=1854"}],"wp:term":[{"taxonomy":"category","embeddable":true,"href":"http:\/\/progressivemagazin.rs\/online\/wp-json\/wp\/v2\/categories?post=1854"},{"taxonomy":"post_tag","embeddable":true,"href":"http:\/\/progressivemagazin.rs\/online\/wp-json\/wp\/v2\/tags?post=1854"}],"curies":[{"name":"wp","href":"https:\/\/api.w.org\/{rel}","templated":true}]}}