Sapun

(tekst objavljen u Progressive magazinu br. 63, avgust 2009.)

 

Iz današnje perspektive, teško bi bilo i zamisliti čovečanstvo bez sapuna. Tom drevnom izumu svakako dugujemo opstanak velikog dela čovečanstva i života kakvog danas znamo. Istorijski dokazi o proizvodnji prvih preteča sapuna datiraju iz ranog trećeg milenijuma pre nove ere, a pronađeni su u arheološkim slojevima vavilonske kulture. Na glinenim pločama iz Vavilona nalaze se i prve formule za izradu materijala za ličnu higijenu, koji su se sastojali od vode, alkalnih materija i ulja biljke cimet. U starom Egiptu, lična higijena je imala važnu ulogu u svakodnevici, o čemu svedoče pisani tragovi o redovnoj praksi kupanja, kao i arheološki dokazi o tragovima kvazi-sapunskih materijala nastalih kombinovanjem ulja biljnog i životinjskog porekla sa alkalnom solju.

Rana istorija
Najraniji spomen naziva ‘sapun’ (latinsko ‘sopa’) pronalazimo kod Plinija Starijeg u njegovoj ‘Istoriji prirode’ kao naziv pomade za kosu, za koju spisatelj sa podsmehom kaže da je galski i germanski muškarci koriste više nego žene. Uprkos uvreženom mišljenju, Rimljani uglavnom nisu poznavali higijenska svojstva sapuna i koristili su aromatična ulja i mehanička sredstva za struganje nečistoće sa tela. Prvi pomen deterdžentske upotrebe sapuna datira iz sredine drugog veka naše ere, kada rimski lekar i filozof Klaudije Galen pominje prvu masovnu izradu čvrstih sapuna kod Germana i Gala, uz preporuku da bi ovaj proizvod trebalo da se koristi za otklanjanje nečistoća sa ljudskog tela. Prvi sapuni su dobijani preradom masti životinjskog porekla, sve dok srednjevekovni arapski hemičari nisu razvili sapune preradom maslinovog ulja, timijana i kaustične sode. Finiji sapuni se, u veoma ograničenim količinama, izrađuju u Evropi tek u 16. veku, sa prelaskom na upotrebu biljnih masti kao osnovne sirovine.

Izrada modernih sapuna
Zahvaljujući industrijskoj revoluciji, kao i boljem razumevanju važnosti higijene u očuvanju zdravlja, proizvodnja čvrstih sapuna biva omasovljena u drugoj polovini 18. veka. Počeci industrijske izrade sapuna u Evropi i Sjedinjenim Američkim Državama, bili su propraćeni marketinškim kampanjama koje su isticale vezu lične higijene i zdravlja. Ni Srbija nije zaostajala, jer se već sa njenim osamostaljivanjem u odnosu na Otomansko carstvo javljaju prve manufakturno-industrijske fabrike sapuna u većim gradovima. Prvi veći proizvođač sapuna u Srbiji bio je majstor Gligorije-Gliša Janković, koji je u Kruševcu podigao radionicu za proizvodnju sveća i sapuna kapaciteta koji je prelazio okvire tadašnje zanatske proizvodnje.

Način izrade modernih sapuna
Današnja proizvodnja sapuna odvija se u postrojenjima koja obezbeđuju kontinualnu proizvodnju sapuna. Početna faza je saponifikacija masnih kiselina sa alkalijama, sledi početna obrada sapunskog jezgra, zatim finalna obrada (homogenizacija i dodavanje aditiva), a kao završna faza sledi presovanje i pakovanje sapuna.

Vrste i sastav sapuna
Čvrsti sapuni su sredstva za pranje kod kojih površinske aktivne komponente čine alkalne soli masnih kiselina. Kvalitet sapuna i njegova aktivna svojstva uglavnom zavise od prirode masnih kiselina od kojih je sapun proizveden. U osnovi visokokvalitetnih sapuna, sadržaj masnih kiselina prelazi 80 procenata. Dodatni sastojci koji se primenjuju u proizvodnji sapuna marginalno poboljšavaju taj osnovni kvalitet. U te aditive spadaju lanolin (dobar premašćivać za kožu), glicerin (sredstvo za vlaženje i kondicioniranje kože), titan dioksid (punioc u sapunima), BHT i EDTA (stabilizatori i antioksidansi), itd. Uz sve ove komponente, vredi spomenuti i parfeme bez kojih ne možemo da zamislimo privlačan sapun, kao i specijalne aditive za posebne vrste sapuna (ekstrakti, optički odbeljivači, aditivi za bolju penu, za poboljšanje boje i sjaja, deterdženti, sumpor, talk, itd.). Takođe, na tržištu su prisutni i ručno pravljeni sapuni, čiji proizvođači često nastoje da se izdvoje korišćenjem što egzotičnijih ekstrakta i izvora masnih kiselina.

Tečni sapuni
Prvi tečni sapun je patentiran u 19. veku, ali proizvodnja ovakvog oblika sapuna postaje masovna tek krajem 1980-ih u Sjedinjenim Američkim Državama. Tečni sapuni se baziraju na sintetičkim deterdžentima i formulacijom su slični šamponima. Aktivne materije koje se najčešće koriste su alfa oelin sulfonati i lauril sulfati. Među inovacijama u tečnom segmentu možemo izdvojiti i sapune u obliku pene.

Brand Management
Laundry & Home Care
Henkel Srbija d.o.o.